Trump je upravo pokrenuo udare na položaje sirijske vojske u vojnoj bazi Shayrat blizu Homsa. Ispaljeno je 59 raketa tipa tomahawk kojima je prevrnut asfalt na uzletištu baze kao odgovor na ratni zločin, napad na civile bojnim otrovom koji se pripisuje Assadovim postrojbama. Rekli bismo – lažni zračni udar kao odgovor na lažne optužbe za ratni zločin. Sručiti 80 milijuna dolara vrijednosti na oranje asfalta u biti nije vojna operacija, nego propagandni trik. Jednak propagandnom triku sa slanjem u svijet užasnih slika civila čiju su agoniju snimale pripremljene kamere u zoni u kojoj inače nema nikakve medijske pokrivenosti. Slikom na sliku, predstavom na predstavu.
Slike užasa pokrenule su medijski pritisak prema američkom predsjedniku Trumpu, na što je jedino pametno bilo da odgovori u skladu s očekivanjima – ili da pretrpi još jedan medijski linč kao bezosjećajni fašist koji drži leđa diktatorima i ratnim zločincima i kojemu nije stalo do života nevinih civila. Trump je reagirao upravo onako kako se od njega očekivalo – točnije, onako kako se od njega nije očekivalo. Preuzeo je dodijeljenu mu ulogu i pokušao preokrenuti stvar u svoju korist. Nije se borio protiv medijske slike, već je u duhu kakvog globalista osudio Assadovo kršenje humanitarnog prava i odgovorio ispaljivanjem tomahawka na položaje njegove vojske. Trumpov državni tajnik, Rex Tillerson čak je zaprijetio rušenjem Assadova režima, kao u zlatna vremena Georgea W. Busha. Treba pogledati cjelokupni aranžman ove predstave, zajedno s kulisama. Prije svega, ispaljivanje skupih raketa na bezvrijednu pistu više je od rastrošne prazne geste – to je snažna poruka koja treba pokazati ozbiljnost i učiniti izlišnim daljnje vojne korake. Sada će svi očekivati rušenje Assada i kopnenu vojnu intervenciju, ali ono što će se u stvari događati jest podjela Sirije, a ne promjena režima. Trumpova diplomacija obavila je sve pripreme za mirovnu konferenciju o Siriji, na kojoj će se ići na podjelu te zemlje stvaranjem “sigurnih zona”. Cilj ovih udara bila je objava da su ratne igre završene i da na scenu stupa primirje. Također, tim je napadima Trump vratio kredibilitet kod partnera na Bliskom istoku, uključujući i Rusiju, koji je u vrijeme Obamina mandata bio gotovo uništen. Gospodar rata nije onaj tko rat započne, već onaj tko ga završi. Na ovaj Trumpov potez najburnije su reagirali njegovi pristalice koji su to doživjeli kao Trumpov poraz i definitivno padanje pod utjecaj neokonzervativaca. Treba reći da ih je na takav zaključak navela vijest o odlasku Bannona iz Vijeća za nacionalnu sigurnost. No, vjerojatno se radi o dijelu šire igre koju igraju Bannon i Trump, a to je da (lažnom) intervencijom u Siriji pridobiju na svoju stranu dio GOP-a koji ih je bojkotirao u Kongresu pri izglasavanju zakona, prvenstveno ObamaCarea, u čemu su, sudeći po prvim reakcijama, i uspjeli. Tome u prilog govori okolnost da je Bannon otišao na čelo Odbora za zdravstvo, gdje treba politički pripremiti ono u čemu prethodno nije uspio Ryan – obaranje ObamaCarea. To što su, u toj igri, pored GOP-ovske oporbe, prevarili i vlastite pristalice, samo je dokaz da je trik uspio. Da Bannon nije “otišao” iz Vijeća za nacionalnu sigurnost, igra ne bi bila uvjerljiva. Rušenje ObamaCarea bit će im dovoljna zadovoljština za pretrpljene “duševne boli”. Također, treba obratiti pozornost na promjenu imidža: nakon što je nedavno, u želji da ga proglase “nesposobnim”, prestao biti “Hitler”, Trump nakon ovog “napada” više nije ni “Putinov agent”! Ništa o tome tako dobro ne svjedoči kao povika lijevoliberalne javnosti na to da Trump želi izazvati 3. svjetski rat zbog suprotstavljanja Putinu u Siriji. Nakon što je Bannon svoj boravak u Vijeću za nacionalnu sigurnost iskoristio kako bi istjerao na čistinu da je Obamina administracija nezakonito prisluškivala Trumpov tim u vrijeme kampanje, sad kad su optužbe za Trumpov “putinizam” došle u očiti sukob s realnošću, procesuiranje odgovornih bit će samo ispunjavanje pravde, a ne politički obračun. Ova analiza polazi od pretpostavke da Trump nije iznenada doživio zaokret i zaplesao sa svojim protivnicima, već je zaigrao u njihovu kolu kako bi ih iskoristio za vlastite ciljeve.
On samo djeluje u skladu sa svojim osnovnim načelom vještine sklapanja dogovora: “kad si dolje – udaraj jako, kad si na poziciji moći – budi popustljiv”. Sad udara gdje je slab, a popušta gdje je jak. To je Trump.