Nastupio je rat! Rat informacijama i rat medija. Tisuće izvjestitelja iz cijelog svijeta zaposjele su ulice Atene, balkone hotela s kojih se pruža pogled na parlament i trg Sintagmu, no rijetki od njih idu u turističke zone, u kvartove različitih klasa.
A klasna razlika izražena je u Ateni možda više nego u drugim europskim gradovima. Mnogi objavljuju priče, prave senzacije od umirovljenika, predstavljaju trenutačno najzanimljiviji europski grad svojim čitateljima i gledateljima iz samo jednog kuta gledišta. A o Ateni bi se moglo ispričati tisuću priča ovih dana, svaka od njih ostavila bi potpuno drukčiji dojam. Cijeli tjedan ljudi koji imaju pravo izbora postaju sve više zbunjeni. Izmjenjuju se protesti, stranke, skupine, orijentacije, no ono što se iz svega iščitava – na snazi je najveći sukob klasa. Koliko god se među Grcima stvaraju oprečna mišljenja, podjele, toliko se paralelno iz dana u dan širi solidarnost.
Prvo je sav javni prijevoz u glavnome gradu, a primjer su slijedili i neki drugi gradovi, postao besplatan. Zatim su dva najveća teleoperatera darivala svoje korisnike sa po 300 minuta razgovora, poruka i besplatnim mobilnim internetom. Sklavenidis supermarket odlučio je poštedjeti svoje zaposlenike dnevnoga limita i isplatio im plaće u gotovini. Lanac mesnica iz centra grada snizio je cijene, a najveći lanac pekarnica Veneti odlučio je besplatno dati kruh svim umirovljenicima i nezaposlenima. Emocije su vrlo izražene.
Strah do gladi
Svaki političar se kroz tu prizmu secira do najmanjih detalja. Tijekom vrelog vikenda, a osobito za predreferendumske šutnje, ljudi na ulicama, osobito žene, ali i TV kanali, komentirali su herpes na usni premijer Tsiprasa.
– Evangelija, kažem ti, herpes može imati samo osjetljivo ljudsko biće, netko tko ne podnosi stres i zabrinut je. On se brine i za nas i za djecu, kažem ti, on je dobar čovjek, nije kao drugi političari.
Komentirala je to starija žena svojoj sugovornici koja je odgovorila kako će ipak zaokružiti "da", jer je načula kako će ih, ako izglasuju "ne", odmah napasti Turska. Otkud je to čula, nije htjela otkriti, ali je rekla kako će ona radije imati manju mirovinu, nego da je orobe Turci.
Zastrašivanje napadom Turaka, ciparskim scenarijem traje među narodom već godinama. Duboko se urezalo u njihovu svijest sve što se dogodilo 1922. u grčko-turskom ratu. Postoji još jedan veliki strah među starijim stanovništvom Grčke, a vuče korijene iz Drugog svjetskog rata i poraća. Svjedoci pričaju kako su ljudi na ulicama Atene doslovce umirali na nogama od gladi, dok su na selima preživljavali nekako. Taj strah utjecao je na razvoj obilne, bogate i tradicionalno izdašne grčke kuhinje, koja se u svijetu proslavila. Povjesničarka Christy Emilio Ioanidu objašnjava zašto se u Grčkoj jako puno i raznoliko jede, a bake stalno nutkaju sve ukućane i goste tanjurom viška ili s više porcija različitih jela. Sve to kao dokaz da gladi više nema. U tome i leži duboki razlog očaja umirovljenika koji žele pripremiti standardnu gozbu za okupljanje obitelji. No, ministar Varoufakis obećava otvaranje banaka i ukidanje limita u utorak, dva dana nakon referenduma.
Informacijama se svakodnevno nabacivalo i razbacivalo. Tjedan dana, koliko su Grci imali za pripremu kampanja, referendum, objašnjenje što se događa i što znači "oxi" (ne) a što "nai" (da) kao odgovor, medijski senzacionalizam, izmišljanje i vađenje iz konteksta zbunilo je mnoge ljude. TV kanali su dali puno više prostora kampanjama za "da", što se objašnjava platežnom moći poklonika oporbenih stranaka, dok se kampanja za "ne" odigrala na ulicama uz letke, plakate, natpise, grafite i skupove. U gradu je mnogo koncerata i predstava, kao da se ne događa ekonomski kolaps. Većina glumaca podržava Syrizu i "ne", dok pop i folk-zvijezde drže stranu opozicije. Ljudi komentiraju da su glumci uz narod jer su potplaćeni, a pop i folk-zvijezde su s bogatima i preplaćenima. Baš tako se i na predreferendumskim skupovima na Syrizinim i KKE (komunisti) skupovima slušala rock-glazba, dok su pop-zvijezde pjevale za oporbene stranke i ljude koji su čvrsto za "da".
Voze se na drugi kraj Grčke
Iako ih nema ni blizu kao istočnih susjeda Srba, u Ateni živi određen broj Hrvata. Neki od njih i dugi niz godina. Jedno je zajedničko svima – svi su razočarani dijelom reakcija u hrvatskim medijima, komentarima ljudi koji smatraju da su Grci zaslužili sve što im se događa. Jelena Kuzmanović koja u Ateni živi više od pet godina kaže:
– Pratim hrvatske medije i žalosti me što u vrijeme kad sve zemlje pružaju potporu Grčkoj, okupljaju se i protestiraju protiv financijskog sustava koji će nas na kraju sve uništiti, u hrvatskim medijima čitam komentare "tako im i treba", "neradnici, lijenčine, samo žive na račun drugih..." Jedan komentator je rekao da ih treba bombardirati i sve im uzeti. O čemu mi pričamo? Sutra će se to dogoditi nama i očekivat ćemo podršku svih. U trenutku kad znam koliko moj muž radi i koliki su nam računi koje plaćamo, smeta mi stigmatizacija da su Grci lijenčine.
Premijer, svi članovi vlade, ministri i drugi istaknuti syrizaši, ali i ljudi koji uopće nemaju veze sa Syrizom niti je toliko vole, njih nešto više od 45 tisuća, okupili su se na glavnom trgu Syntagmi u petak navečer. Njihovo veliko "ne" mjerama štednje odraz je višegodišnje ekonomske krize. Uglavnom su to bili ljudi koji nisu zadovoljni svojom socijalnom zaštitom, pravima, kao radnici ili nezaposleni, bezbroj mladih ljudi. Ne tako daleko, već u susjedstvu, ispred Panatenskog olimpijskog stadiona, na nešto manjem trgu, okupili su se pobornici oporbenih stranaka, ljudi koji žele glasati za "da", jer doslovce misle kako "da" znači ostanak u eurozoni. Zaista je pohvalno koliko se Grci koji su za različite opcije međusobno toleriraju. Kako na ulici, u prosvjedima, tako i na TV emisijama. Kao da žele reći, ovako izgleda demokracija, mi to znamo, mi smo je i stvorili.
U Ateni ima manje onih koji su u njoj rođeni od onih koji su pristigli s otoka ili iz unutrašnjosti. Mnogi Grci uputili su se u subotu, kad je nastupila predreferendumska šutnja, u svoja rodna mjesta gdje su registrirani kao birači. Mnogi od njih proputovat će cijelu Grčku kako bi došli do rodnoga mjesta, smatraju to vrlo važnim, a to nam svjedoči o odzivu. Voziti se 6-7 sati samo da bi iznijeli svoj stav, a onda užurbano vratiti se u Atenu, možda i po noći, jer u ponedjeljak je novi radni dan. Za razliku od nas, kod Grka dijaspora nema pravo glasa. Grčka dijaspora, velikom većinom dobrostojeći poduzetnici, vlasnici restorana, manjih i većih tvornica u Kanadi, SAD-u, Njemačkoj... ipak su za "oxi". Komentiraju kako stereotip o lijenim Grcima upravo oni demantiraju, jer kad stavite Grke u uvjete države koja normalno funkcionira, svi oni se svojim radom brzo obogate.
Nad Atenom se nadvila velika nada, iščekivanje i ushićeni odlasci na današnji referendum. Svjesni su Grci da su oči cijeloga svijeta uprte u njih. Iako referendumsko pitanje i odgovor ne znači ništa od onoga čime su se obje strane koristile u propagandi, ono što će grčki narod, jedini narod svijeta u čijem jeziku je i djetetu jasno što znači "Demos-Kratos" odlučiti, donijet će velike bure na globalnom, političkom, ekonomskom, ali i onom ljudskom planu.
O čemu Grci odlučuju? Doslovce o ničemu! Prvo. Referendum je o programu kojemu je istekao rok, i koji nije vše na stolu, čisto pravno geldano, kratko glasuje se od prošlom jučer. Drugo. Kolikogod demokratski glasali, Grci nemogu "demokratski" nametnuti ostalima demokracijama svoje uvijete da im oni posudu novac. Ili, onaj na koljenima ne može onom koji stoji nametnuti volju. Treće. Euro-zemlje su ni krive i dužne išli spašavati Grke koji su u suradnji s hazarskim banksterima lažirali proračune i tako živjeli preko svojih mogućnosti. Euro-zemlje su otkupile Grčke dugove uz obećanja, tj. potpisanih ugovora, da će im Grci kad-tad taj novac vratiti. Sad kažu Grci da su Euro-zemlje teroristi jer tražu novac nazad što su i sami Grci obećali vratiti i to potpisali. Euro-zemlje traže samo ispunjenje ugovora, što Grci smatraju terorizmom. Grci traže od Euro-zemlja dajte nam onoliko dodatnih milijardi koliko mi trebamo, ali mi ne namjeravamo to vraćati. Logično da Euro-zemlje taj model posuđivanja ne moraju i neće prihvatiti, i da će Grci ako ostanu pri toj logici završiti u neviđenom kaosu, neimaštini pa možda i građanskom ratu, nešto ako u "poslednjim danima".