Sjećanje na konvoj spasa za ranjenike

Malo je gdje prije 15 godina u bosanskohercegovačkom ratnome ludilu bilo toliko patnje, razaranja, mržnje, ali istodobno i nade, ljubavi i humanosti kao u Srednjoj Bosni. Mrtvi, ranjeni, okruženje, borba na život i smrt između Hrvata i Bošnjaka. Jedina nada za opstankom, ali i nagovještaj završetka krvave epizode dolazila je s konvojem “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”.

Ratna blokada
Humanitarni konvoj “Bijeli put” sa 99 šlepera i 200 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja te lijekovima i hranom, na vlastitu odgovornost, prvi put krenuo je 10. prosinca 1993. godine, na Dan ljudskih prava, pod vodstvom dr. Slobodana Langa i zapovjedništvom Hermana Vukušića te pružio ponovnu nadu okruženim i bespomoćnim civilima u ratom zahvaćenoj središnjoj Bosni.

Konvoj se i danas, nakon 15 godina, pamti kao jedinstven herojski čin nekolicine hrabrih ljudi koji su preko prvih linija bojišnice, uz vlastite žrtve, konvojem kamiona krenuli dostavili nužnu medicinsku pomoć u Novu Bilu u kojoj je zbog ratne blokade bilo onemogućeno bilo kakvo liječenje ranjenih i bolesnih. Petnaest godina poslije njegovi organizatori obilježavaju 15. obljetnicu humanitarne akcije “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”.

Održava se u organizaciji Franjevačke provincije Bosne Srebrene, župnog ureda Nova Bila i OO “Bijeli put”, a pod visokim pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade RH i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor i gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića.

Brojni ranjenici
Prvi predsjednik udruge Ivo Jakovljević ocijenio je da je konvoj donio pomoć, ali i poruku tamošnjim ljudima da nisu zaboravljeni. Bolnica u Novoj Bili do 1994. hospitalizirala je više od 11.000 ljudi središnje Bosne od čega polovicu ranjenika. Jedan od vodećih ljudi tog konvoja Herman Vukušić ocijenio je da je taj konvoj otvorio put miru između Hrvata i Bošnjaka te kasnijem kraju rata u Bosni i Hercegovini.