Sjećanje na napad: 30 godina od prve pobune Srba na petrinjskom području

Na današnji dan prije 30 godina, 28. rujna 1990. godine, dogodila se prva veća pobuna srpskog stanovništva na petrinjskom području Petrinje. Noć prije, na cesti Sisak-Petrinja, napadnut je policijski konvoj koji je izvršavao naredbu da 70 posto oružja iz tadašnje Stanice javne sigurnosti Petrinja prebaci u Sisak, pa se konvoj morao vratiti nazad u postaju.

Tijekom noći i jutra se ispred i okolo postaje okupilo više tisuća srpskih pobunjenika iz Petrinje i okolnih sela tražeći da im se preda oružje. Na glavnoj cesti prema postaji postavljen je kamion kao barikada, a kao reakcija na to „događanje naroda“ u postaju su ujutro pozvani svi pripadnici da ju brane.

Tijekom prijepodneva na mjesto događaja stigla je i sisačka ekipa tadašnje Televizije Zagreb, novinar Zdravko Strižić i snimatelj Mihajlo Gajdek.

„Kad smo stigli, vidjeli smo da se okupila velika grupa ljudi. Kolega je snimao čahure na podu, a netko iz gomile nas je pitao s koje smo televizije. Mi rekli „naše“ i počeli su nas udarati. Oteli su nam kameru, neki ljudi su oko nas popadali u gužvi, a mi smo se izvukli i pobjegli u postaju gdje su nam pružili prvu pomoć. Uz pomoć kolege Petračića smo se preko ograda i dvorišta izvukli do lokala Stari krovovi. Vlasnik nam je puno pomogao da se izvučemo dalje“ – ispričao je Zdravko Strižić koji se s Mihajlom Gajdekom danas prvi put, nakon 30 godina, susreo s vlasnikom kafića koji im je taj dan spasio glavu – Vladom Galijanom.

Galijan je otišao do njihova auta, kojem su bile izbušene gume, skinuo ih, odveo vulkanizeru, montirao ih nazad te ih uz pomoć drugih susjeda izveo iz Petrinje.

 „Pomogao sam im, mnogima sam pomogao tih dana i 1991. jer smo kroz moje dvorište napravili prolaz od policijske postaje, da se mogu izvući svi. Bilo je svega u ratu, no dobro je da smo svo troje i danas živi i što smo se vidjeli“ – rekao je Vlado Galijan.
Novinari su u ovom napadu ostali bez kamere, i snimljenog materijala. A nakon dva mjeseca kontaktirao ih je jedan Petrinjac i kameru vratio.

„Bio je to isti onaj koji ju je i oteo. Bila je zakopana u njegovu dvorištu. Čovjek valjda nije bio siguran kako će se sve ovo završiti pa je inzistirao da spomenemo njegovo ime u javnosti kao osobu koja je kameru vratila. Kamera je bila oštećena, no radila je i vraćena je u Zagreb.“ – napomenuo je Strižić.

No, dok se novinarska ekipa izvlačila na jednoj strani, dotle je ispred policijske postaje napetost rasla, a pobunjenici su uspjeli provaliti u jedno skladište i odnijeti manji dio oružja. No, u popodnevnim satima stiže pojačanje, među kojima su bili i pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko koje je vodio Mladen Markač. Oni su okupljenu masu rastjerali, te su policajci uspjeli uspostaviti kontrolu i postaviti straže.

Navečer, oko 23,30 sati, došlo je do pucnjave na jednom punktu prilikom koje je teško ranjen policajac Josip Božičević. Bio je to prvi ranjeni policajac u Domovinskom ratu. Toga dana uhićeno je ukupno 90 pobunjenika, 18 ih je završilo u pritvoru, a protiv kolovođa podignute prijave. Optužnica je u konačnici 27. ožujka 1991. godine odbačena pa nitko nije odgovarao za događaje od tog dana u Petrinji.