Pregovori dvojice predsjednika, srbijanskog Aleksandra Vučića i kosovskog Hashima Thacija, o razmjeni većinski srpskog sjevera Kosova za Preševsku dolinu na jugu Srbije, podiglo je veliku buku, ali je i dalje moguće da će biti realizirani. Jer i Srbija i Kosovo bez dogovora i priznanja ne mogu se približiti Europskoj uniji.
O ovoj razmjeni pojedini albanski političari s Kosova govore već desetak godina. Takav scenarij prvi put javno je spomenuo Fatmir Hasani, nekadašnji narodni zastupnik Partije za demokratsko djelovanje, još 2003. Njegova inicijativa do danas nije službeno odbačena dok su se građani Preševa, Medveđe i Bujanovca još davne 1992. godine na referendumu izjasnili za prijapajanje Kosovu.
Posjet srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića sjeveru Kosova, gdje su Srbi većina i izražavaju odanost Beogradu, ima cilj uvjeriti Srbe na Kosovu da je najbolje rješenje podjela Kosova i da oni budu dio Srbije. S druge strane kosovski predsjednik Hashim Thaci slaže se s prilagodbom granica, ali uz uzajamno priznanje.
U siromašnoj regiji na jugu Srbije, u kojoj su Albanci većina, manja skupina gerilaca nakratko je 2001. podigla oružanu pobunu za pripojenje Kosovu. U Preševskoj dolini, Albanaca je negdje između 50.000 i 60.000 te oko 20.000 Srba.
Kao da žive u Albaniji
U Preševu i Bujanovcu, te Medveđu, dogovor o razgraničenju probudio je euforiju među Albancima koji, kako kažu, osjećaju da su desetljećima građani drugog reda. Albanci i Srbi u Bujanovcu, gradiću u Preševskoj dolini, iako žive u istom gradu “ne miješaju se”. Albanci idu u svoje škole, Srbi u svoje, Albanci kupuju u svojim trgovinama, Srbi u svojima... U bujanovačkoj čaršiji zna se koji je čiji kafić. Obično su jedan uz drugi, ali se rijetko događa da Srbin uđe u albanski kafić i obratno. Preševska dolina i mnogi stanovnici albanske nacionalnosti odavno se ne osećaju kao stanovnici Srbije. Većina njih se osjeća kao da pripadaju Kosovu, a jedan mali broj je okrenut vlastima u Tirani i ideji Velike Albanije. Pretežno albansko stanovništvo koje živi u Bujanovcu, Preševu i Medveđi i službeno ne postoji za Srbiju jer se nisu odazvali popisu stanovništva 2011. godine, umjesto toga barata se samo procjenama. Srbija oduvijek odbija primijeniti dvojezičnost u svim institucijama i službenim dokumentima, nema školskih udžbenika na albanskom jeziku, nepriznavanje diploma iz Prištine, a Beograd je nespreman ispoštovati više sporazuma koji su potpisani s Albancima iz Preševske doline. Prema zakonu o nacionalnim manjinama i po zakonu o upotrebi jezika i po lokalnim zakonima se kaže da u svim općinama u kojima ima 15 posto neke manjine taj jezik treba biti u službenoj upotrebi. Iako su neke table na zgradama promijenjene i stavljene su dvojezične, dokumentacija koja izlazi je pretežno na srpskom jeziku. Odnosno sve institucije republičkog karaktera imaju problem da tu zakonsku normu provedu do kraja. Srbi, kako se i očekivalo, protive se bilo kakvom pripajanju Preševske doline Kosovu jer, kako kaže, oni će postati građani drugog reda.
“Pa vidite kako sada živimo dok smo pod Srbijom! Pogledajte natpise po ulicama, kako se zovu trgiovine? Vidite li neko srpsko slovo? Vidite li išta što sliči na Srbiju? A kako će tek biti ako nas pripoje Kosovu? Neću ništa više reći”, ogorčeno govori Jovan ističući da neka Vučić i njegovi političari dovedu svoju djecu da žive u Preševskoj dolini kada je pripoje Kosovu da vide kakav će to život biti.
“Lako je njemu to napraviti jer on živi ugodno i lagodno. Dođe li do pripajanja Preševske doline Kosovu, Vučić će na duši imati više od 20 tisuća Srba koji će napustiti svoja ognjištva i kremuti u izbjeglištvo”, ljutit je 40-godišnji prodavač voća.
Irfan Mahmeti kaže da se, iako se rodio u Preševskoj dolini, ne osjeća kao građanin Srbije.
“Nije mi važno kako će se zvati država u kojoj živim. Bitno mi je da sam siguran, da imam slobodu, da mogu govoriti albanski jezik i da imam albansku zastavu, ne kosovsku nego albansku, jer moj je predsjednik Edi Rama”, govori Irfan koji se nada da će se njegov san koji je sanjao desetljećima, da Preševska dolina bude albanska a ne srpska, brzo ostvarit.
Predsjednik općine Preševo Shqiprim Arifi, koji se prije pet godina iz Njemačke vratio u gradić i već drugi put obavlja funkciju s kratkom pauzom između mandata, neće govoriti srpski već samo albanski.
„Mišljenja su podijeljena. Neki smatraju da bi se pripajanjem Kosovu ostvario dugo sanjani san, a neki su skeptični“, kaže Arifi ističući kako se standard albanskog naroda ovjde dosta razlikuje od srpskog na sjeveru Kosova.
Već rekli zbogom Srbiji
“Oni imaju neke zakonske prednosti, imaju mogućnosti u donošenju odluka vezano za imenovanje načelnika policije, u sudstvu imaju utjecaj, a ono što im omogućava još veće učešće su rezervirana mjesta u Parlamentu Kosova”, napomenuo je Arifi tvrdeći kako, što se tiče pripajanja Kosovu, samo provodi volju naroda koja je još prije 26 godina iskazana na referendumu kada su Albanci u Preševskoj dolini na nepriznatom referendumu izglasali pripajanje Kosovu.
U Bujanovcu živi nešto manje od 13.000 Srba i nešto više od 20.000 Albanaca. Na ulicama uz brojne zastave Njemačke, Francuske, SAD, EU, ne može se naći zastavu Srbije. Pa čak niti na zgradi općine.
„Preševska dolina je bila tema koja je dugi niz godina bila potpuno zaboravljena. Ako ništa drugo, ovo je prvi put da se ponovo internacionalizira pitanje Preševske doline i ja se nadam da će, kao što je obećao predsjednik Kosova Thaci, pitanje Albanaca Preševske doline biti na stolu u Bruxelleskom dijalogu“, kazao je predsjednika Općine Bujanovac Shaipa Kamberi koji, za razliku od Arifija, odlično govori srpski, i koji je skeptičan glede razmjene teritorija, posebno ako bi novo crtanje granica ostavilo veliki broj Albanaca u okviru Srbije.
Iako je došlo do neslaganja između predsjednika Thacija i premijera Haradinaja oko podjele Kosova, analitičari to smatraju dijelom folklora.
No bez obzira kako će završiti ideja o zamjeni teritorija između Srbije i Kosova, izvjesno je da će otvoriti Pandorinu kutiju te dovesti do destabilizacije regije jer analitičari strahuju kako bi se takav scenarij mogao primijeniti i na Makedoniju i Crnu Goru, s obzirom da su još 26. studenoga 2016. gradovi Tirana, Priština, Tetovo, Ulcinj i Preševo formirali Uniju albanskih općina u regiji. Tada je prvi put osnovana unija glavnih općina u regiji kojoj su na čelu Albanci, a koja za cilj ima izgradnju mehanizama potrebnih za međusobnu suradnju u različitim oblastima.
Ovako ili onako Srbija moze dugorocno samo izgubiti! Nisu im se isplatile Aneksije, otimanja , kradje teritorija, protjerivanja i nanosenje zla drugim nacijama zadnjih preko 100 godina! "kosovo je Srbija" je krilatica bez ikakvog moralnog, povjesnog i pravnog pokrica, Izdali svog Cara Lazara izgubili Kosovsku "bitku, Vuk Brankovic dovodi Osmanlije na Balkan i u Europu, dobili prvu srpsku sultaniju i turske gene , ubirali za Osmanlije "danak u novcu i u krvi od ostalih ponosnih krscana koji se nisu dali islamizirali , nanijeli veliko zlo krscanskoj civilizaciji, danas veliki krivotvoritelji "istorije, Brrrrrraaavoooo!