Iako je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) početkom godine poništila svih sedam natječaja Hrvatskih šuma na koje se žalila tvrtka Pro Silva, “gospodar” 37% kopnenog teritorija Hrvatske odlučio se na još veću protuzakonitost od one za koju ga se optuživalo.
U školici MINGORP-a
U vrijeme rješavanja tih žalbi milijunski poslovi dogovarali su se, naime, izravnom pogodbom pod izlikom žurnosti postupka zbog nepredviđenih okolnosti i sprečavanja materijalne štete, iako Zakon o javnoj nabavi to dopušta jedino u slučajevima “više sile”, a nikako zbog propusta javnog naručitelja. Pro Silva je, naime, Šume na vrijeme obavijestila o propustima, koji su naposljetku doveli i do poništenja natječaja. Darka Vuletića, čelnika Hrvatskih šuma, i još šest voditelja podružnica to je koštalo i “školice” Ministarstva gospodarstva. No, koliko su naučili? Vlada je zbog te povrede zakona u Šumama pokrenula i postupak nadzora od strane Uprave za sustav javne nabave, koji se provodi i danas. Zbog osnovane sumnje i u počinjenje više kaznenih djela, tu je posla vjerojatno bilo i za DORH, a kako su Šume na kraju veliki dio poslova s natječaja obavile i same, pitanje je zašto su uopće i raspisivani, pita Goran Jankov direktor poduzeća Silva Plan.
U ukupnom godišnjem kolaču javne nabave HŠ-a od oko 690 milijuna kuna (podaci iz 2010.), vrijednost nabave u žalbenom postupku, o čemu je pisao i Večernji list, bila je 130 milijuna kuna pa Jankov sumnja kako se hitnom izravnom pogodbom išlo u cilju pogodovanja određenim pravnim osobama u stjecanju višemilijunskih iznosa. I dok se Vuletić za Večernji list pravdao kako je tako morao postupiti “i pod cijenu zatvora”, u međuvremenu je još šest uprava šuma, na koje se Pro Silva nije žalila, identičnim natječajima ugovorilo još 65 milijuna kuna poslova - pod izlikom kako ih na isti način provode već dvije godine?! Oni koji sudjeluju u tim poslovima tvrde kako u zakonskom okviru uvijek ima prostora za propuste.
Odgovorni u 10-ak uprava šuma tako i dalje sjede u svojim foteljama, a natječaji se i dalje provode ignorantski i nestransparentno, iako o njima godišnje u “drvnom” lancu ovise poslovi teški i 2 milijarde kuna. - U natječajima nema troškovnika niti stručnih podloga prema kojima se računa cijena, izvodi i kontrolira rad, pri čemu je potpuno nejasno inzistiranje na kriterijima ekonomski najpovoljnije ponude. Upravo su oni razlog zbog čega je DKOM-om poništio ranije natječaje, a koliko poslovi koji se dodjeljuju imaju utjecaja na šumarski sektor najbolje govori činjenica da su u samo dvije uprave šuma u protekla dva mjeseca raspisani natječaji za poslove od 230 milijuna kuna - kaže Dalibor Hatić, predsjednik Udruge poslodavaca u šumarstvu lovstvu i pridruženim djelatnostima HUP-a Dalibor Hatić, inače i direktor Pro Silve, temeljem čije žalbe je DKOM poništio sporne natječaje.
Ugovori “na slijepo”
Ustrajnost u nezakonitom provođenju postupaka javne nabave najbolje se očituje u predstavljanju planske vrijednosti radova. Šume radove putem natječaja plaćaju najmanje 40 posto, a u nekim slučajevima i nekoliko puta niže od svote koju prijavljuju kad same izvode iste radove, upozorava Jankov.
- Primjerice, prosječna licitirana cijena na natječajima za uslugu sječe, izrade i vuče drvnih sortimenata iznosi oko 75 kn/m3, dok Šume interno situiraju i po cijenama većim od 150 kn/m3 uvaćano za opći trošak od 32 posto. To je redovita pojava, a ne izuzetak i lako provjerljivo i iz poslovne evidencije HŠ-a - kaže Jankov.
Ispada da je šumarska operativa privatnog sektora najmanje duplo učinkovitija od Hrvatskih šuma ili joj se nameću bitno nepovoljniji uvjeti rada i poslovanja. No, kako privatan sektor uslugama u šumarstvu uglavnom egzistira na rubu ekonomske održivosti, bez mogućnosti ulaganja u novu opremu i tehnologije i s manje od 10 zaposlenih, prvi je zaključak teško održiv. Većina poduzetnika, priča Hatić, toliko je, naime, ovisna o pojedinim šumarijama za koje rade, da u ugovorima “na slijepo” (s obzirom da se radovi izvode bez stručnih podloga i bez sudjelovanja stručnih i ovlaštenih osoba) i s nepisanom klauzulom “može i ne mora” često ima prostora i za nezakonite i neprimjerene aktivnosti od obostranog interesa, poput podmirivanja dijela troškova krađom drva.
Upitno je i raspolaganje općekorisnim funkcijama šuma, tzv. OKFŠ-om ili parafiskalnim nametom kojega Hrvatskim šumama po sili zakona vanproračunski i direktno plaćaju gospodarski subjekti. Šume od toga svake godine uprihoduju 350 do 400 milijuna kuna, a kako taj namet obveznicima uplate umanjuje poreznu osnovicu obračuna poreza na dobit, državni proračun godišnje gubi 70 do 80 milijuna kuna zbog nenaplaćenih poreza, tumači Hatić. A umjesto da većinu tog javnog novca Šume ulože u šumarske radove na transparentan i učinkovit način putem javne nabave na koji imaju jednako pravo svi koji ulažu novac i rad u šume, on služi za krpanje rupa u poslovanju državnog “gubitaša”.
počelo je, skandali u Vodama, Hep-u, HŽ,u, HAC-u.... . . HRVATSKA je KOMPLETNO u SKANDALU . nezna se samo gdje NIJE u skandalu