Škegro: Svoje račune moramo platiti, sve ostalo je populizam

Jedan od autora Programa gospodarskog oporavka Borislav Škegro, za kojeg mnogi smatraju da je imao i glavnu ulogu u donošenju mjera, objašnjava da udara na plaće neće biti te da će se tome prilagoditi i platni razredi, kao i da je ukidanje olakšica potrebno jer se njima sada koriste pogrešne ciljne skupine. Najavljuje i potrebno povećanje stope za drugi mirovinski stup na osam do deset posto te prvu razradu IPO-a neke od državnih tvrtki već ove godine.

 • Jeste li očekivali da će prvi udar javnosti biti negativan jer činjenica je da svi prvo reagiraju na poreze i plaće?

Tri dana nakon što je predsjednica Vlade Jadranka Kosor predstavila Program gospodarskog oporavka, može se sa sigurnošću reći da ga je javnost pozitivno prihvatila i da podrška raste, uz očekivanja da bude što brže i cjelovitije proveden. Nema nikakvog udara na plaće, niti je to svrha programa. Na žalost, dio medija se, bez pomna iščitavanja programa, fokusirao na izmjene u porezu na dohodak te se upustio u neutemeljene špekulacije i izračune za pojedine kategorije poreznih obveznika. Pričekajmo konkretne prijedloge izmjena pa će se vidjeti da je riječi o poreznom rasterećenju, dakle manje plaćenim porezima u jednostavnijem sustavu.

 Kada će biti poznati platni razredi?

To je u izradi. Budući da se smanjuje broj stopa s četiri na tri, treba pažljivo odmjeriti nove razrede da bi se izbjegle nelogičnosti. Na tome se radi u Ministarstvu financija.

Je li uvođenjem triju stopa bio jedini cilj pojednostaviti tu vrstu poreza ili...?

Pojednostavnjenje, ali i rasterećenje, snižavanjem donje stope sa 15 na 12, koja zahvaća sve obveznike.

Velik dio primjedbi je naravno usmjeren ukidanju olakšica. Što je analiza pokazala, koliko su i jesu li bile stimulativne ili je ukidanje ipak vezano za veće prihode u proračunu?

 Analize su pokazale upravo ono što se uči već na trećoj godini dobrog ekonomskog fakulteta – porezne olakšice nisu dobar način pomoći ciljanim skupinama jer veći dio na kraju pripadne onima za koje nije bio predviđen. Podsjetimo se da su te olakšice uvedene 2003. godine kao dio predizbornog menija tadašnje koalicije. O tome je riječ. Program raskida s populistički motiviranim mjerama i nudi bolje.

O reformama se govori dugi niz godina. Jesu li već odavno trebale biti poduzete i kolika je spremnost da se odmah s njima krene?

Naravno da bi bilo lakše da se počelo prije tri, pet ili deset godina. Ali se nije počelo. To važnije je započeti što prije. Do sada je teret padao isključivo na privatni sektor – od gubitka radnih mjesta do smanjivanja plaća. Javni sektor ne samo da nije smanjivao broj zaposlenih već ga je u nekim sektorima i povećao! Pametnome dovoljno!

 Što bismo to konkretno svi mi mogli osjetiti tijekom određenog razdoblja ili možda već ubrzo?

 U svakom slučaju, program će poboljšati našu situaciju. Inače ga ne bismo donosili niti provodili, zar ne?

Analitičari su ocijenili da program štiti najsiromašnije, ali i bogatije, dok će najveće štete imati srednji sloj.

Ovaj program potiče gospodarski rast. Gospodarski rast znači ujedno i najbolji socijalni program. Povrh toga, program, naravno, vodi računa o socijalno najugroženijima i nastoji da pomoć stigne onima kojima uistinu treba, a ne da se rasipa i na one koji mogu i moraju raditi, ili na one koji se lažno prikazuju siromašnima. Kroz OIB će se moći bolje uvesti načelo imovinskog cenzusa, umjesto dosadašnjeg dohodovnog cenzusa. Trebam li vas podsjećati na osobe koje posjeduju nekretnine (stanove npr.) vrijedne milijune kuna, a istovremeno primaju socijalnu pomoć jer su im tekuća primanja ispod egzistencijalnog minimuma. Tako ne smijemo dalje.

Predviđena je i prodaja udjela u tvrtkama u kojima država ima vlasništvo. O tome se dugo govori, no činjenica je da za dio njih interesa nema. Zašto bi ga sada bilo?

To su priče za malu djecu. Maknite nerazumna ograničenja, iznesite robu na tržište, budite spremni prihvatiti nižu cijenu od one koju ste si umislili pa ćete vidjeti kako ide.

Što najviše koči strana ulaganja?

Šuma nepotrebnih propisa, korupcija i antipoduzetnička klima u velikom dijelu društva. Bavimo se predstavama za puk na razini Farme ili Big Brothera, poput tzv. revizije pretvorbe i privatizacije, umjesto da uređujemo elementarnu infrastrukturu za investicije. 

Mirovinski fondovi niz godina traže povećanje stope izdvajanja za drugi stup. Mislite li da se to već trebalo dogoditi te kada bi moglo doći do tog povećanja uzme li se u obzir da je povećanje vezano za rast BDP-a?

To je potrebno što prije učiniti. Postupno treba dovesti sadašnju stopu do nekih osam-deset posto. To je jedna od ključnih mjera programa. A da se time ne bi povećalo ukupno porezno opterećenje, prvi stup će morati dobiti više iz proračuna. Zato je potrebno smanjivanje nepotrebnih rashoda i promatrati porezni sustav u cjelini.

U konačnici, postoji li računica koliko bi država mogla uštedjeti i uprihoditi te što će konkretno građani osjetiti?

Bolji život, bolju perspektivu za sebe, svoju djecu i unuke.