Skidali su zlatni nakit s pokojnika. Iz lubanja su vadili zlatne zube, čak su ih čupali kliještima. “Plijen” su prodavali u zlatarnicama, a pojedinci su tako zaradili i 40.000 kuna. “Operirali” su još od 1993. pa sve do siječnja lani, kada su uhićeni. Stoji to, među ostalim, u optužnici protiv 14 grobara i nosača osječke gradske tvrtke Ukop.
Trošili na pivo i ćevape
Prijavili su ih zlatari. Istraga je trajala 11 mjeseci. Optužnica je na stol Općinskog suda u Osijeku stigla još početkom prosinca, no još nije potvrđena. Grobari i nosači, koji su odmah ostali bez posla, pred suca neće izaći prije svibnja.
Samo ih se dvojica brane šutnjom, ostali su, više-manje, priznali da su s pokojnika i iz grobnica uzimali prstenje, satove, zlatne zube i navlake. Bila je to, kazali su, uobičajena praksa među grobarima.
– Kada je sprovod, šef pokaže gdje se treba kopati. Ako nešto bude, bude, ako ne bude, onda ništa. Tako su činile i tri generacije prije mene – opisao je grobar Vladimir Š. kojemu je Ukop bio radno mjesto od 1998. Trošili su, kako su priznali, na pivo, ćevape, cigarete, kladionicu.
Tužiteljstvo, neslužbeno doznajemo, neće pristati na nagodbe kojima bi, u teoriji, dobili i manje kazne.
Njihovi branitelji pak za to vrijeme “prekapaju” po stručnoj literaturi i tvrde da u ovom slučaju, koji je nedvojbeno zgrozio javnost, nije sve pravno jasno.
– Ne zna se nijedan oštećenik i kome je zlato pripadalo niti postoji popis nestale zlatnine. Grobno mjesto, nadalje, nije vlasništvo obitelji pokojnika, nego samo gornji, nazidani dio grobnice. Koga su onda to okrali? – navodi Snježana Popović, odvjetnica jednog grobara. Diskutabilno je stoga, po njoj, koliko je tu uopće riječ o teškoj krađi, kako ih se tereti. Sličnog je mišljenja i kolega joj iz ovog slučaja Dražen Srb.
– Po stavovima iz sudske prakse, stvari pronađene u grobnicama su napuštene pa njihovo prisvajanje nije krađa – tumači Srb. Umrla osoba, prema odredbama stvarnog prava, navodi on, ne može biti vlasnikom.
Nisu svi optuženici, po njemu, u istom položaju. Skidanje prstenja s pokojnika u lijesu (za što se tereti nosače, nap. a.), dodaje, jest krađa.
– No što je s prekapanjem grobova gdje su kosti stare možda i 300 godina? Moralna je komponenta jedno, no pitanje je kako to pravno kvalificirati – ističe on.
Različita tumačenja
Postoje pravna tumačenja i po kojima su stvari u grobu derelinkvirane pa je krađa samo ako ih se uzme s pokojnika koji još nije pokopan. S tim se ne slaže prof. dr. sc. Davor Derenčinović, predstojnik Katedre za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.
– Pokojnikove stvari prelaze na nasljednike, a oni su izrazili želju da se te stvari pokopa. Njihovo vlasništvo ne prestaje zato što ih drže u grobu, a ne u stanu – govori profesor Derenčinović. Da bi bila riječ o krađi, nije odlučujuće, dodaje, što se ne zna kome su određeni predmeti pripadali.
– Po meni, riječ je o teškoj krađi – zaključuje.
>> 'Uzimao sam zube prstima iz lubanje. Zadržao bih zlato'
>> Zaradu od nakita koji su ukrali s pokojnika trošili na ćevape i pivo
Skidali zlatni nakit s pokojnika. Iz lubanja vadili zlatne zube, čupali ih kliještima Ne ne ne ne. I pored ovih " odvjetnika " koji imaju " opravdanje " za ove bandite , o cemu se tu jos treba raspravljati .