Kad je prije 20-ak dana Marko B. iz Mostara kilogramom hercegovačkog duhana, popularne “škije”, želio usrećiti svog kuma, pasioniranog pušača iz Zagreba, na granici između Hrvatske i BiH carinici su ga “opalili” po novčaniku.
“Želio sam svome kumu pokloniti prvoklasnu škiju kakve nema ni na Kubi”, kazao je naš sugovornik te nastavio: “Carinik me upitao što imam, rekao sam ‘osobne stvari i ništa više’. No, kad je na stražnjem sjedištu automobila vidio plavu kutiju, odmah je počeo diktirati nova pravila EU po kojima sam morao na sudu u Imotskom platiti 500 kuna kazne, a svoj sam dar za kuma platio osamdeset kuna ili 20 KM”.
On nije jedini kojeg su “nemilosrdne” granične kontrole u Hrvatskoj ulovile s hercegovačkom škijom, zlatnim duhanom od kojeg se do prije rata pravio sarajevski marlboro. Policijski dnevnici bilježe na stotine takvih primjera, zbog kojih se običnim ljudima, hercegovačkim uzgajivačima duhana, diže kosa na glavi.
– Ako je šverc prijatelju s druge strane granice pokloniti paket duhana, onda, ljudi moji, idemo svi u zatvor. A neka Ivu Sanadera i njemu slične puste na slobodu – kaže nam revoltirani Jozo Kolobarić u vrijeme jutarnje kave, koju ispija u svojem omiljenom kafiću Leptir u Kočerinu pokraj Širokog Brijega. Kočerin je jedna od brojnih malih, kamenih oaza u kojima se uzgaja zlatni hercegovački duhan.
Mladi duhanari
Globalna financijska kriza, drastično povećanje trošarina na cigarete i ulazak Hrvatske u EU ponovno su nakon dugih godina letargije počeli dizati proizvodnju hercegovačkog duhana na prijeratne količine. Zlatni listovi duhana iz Hercegovine danas se prodaju od Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Bosne… Daleko je to od prijeratnih količina, uvjeravaju nas naši sugovornici, ali je povećana potražnja za rezanim duhanom u recesijska vremena.
Sve je više mladih koji su se odlučili kruh zarađivati uzgojem i prodajom hercegovačke škije. Među mladim duhanarima s velikim brojem zasađenih količina i tridesetdevetogodišnji je Jozo Kolobarić Krpan. I on je, kao i ostali hercegovački duhanari, počeo od nule. Svojim novcem i rukama, bez poticaja države ili bilo koje strukture bh. vlasti, koja nemilosrdno troši novac na održavanje goleme administracije.
– Za 40-ak tisuća strukova duhana, koliko sam ove godine zasadio, treba mi deset tisuća maraka investicija. Ja ne radim nigdje, ne radi mi ni supruga, ali, eto, nekako smo skrpali taj novac i počeli uzgajati duhan. A kad sve bude gotovo, dođe opet ta država sa svojom policijom, kao i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, i udara po sirotinji. Udaraju porez, trošarine, upadaju na obiteljska imanja, kao žele spriječiti šverc. Ma koji šverc, ne bi ga uopće bilo da ima duhanskih stanica za otkup kao što je to nekad bilo. Ljudi, kad nešto uzgoje, moraju to i prodati. Nismo mi krivi što je potražnja za našim rezanim duhanom naglo narasla s obje strane granice, i u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, jer su pušačima u ovoj općoj krizi cigarete postale preskupe – otkriva nam Jozo dio problema s kojima se mladi duhanari suočavaju.
Bilo i gorih vlasti
Kako je kupovna moć stanovništva u vrijeme recesije smanjena, manje se kupuju i cigarete. U takvoj tržišnoj konstelaciji povećala se potražnja za rezanim duhanom, ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj i cijeloj regiji. Takav trend potražnje traje već četvrtu godinu, no kupci iz Hrvatske, unatoč oštrim sankcijama na granici EU, sve su brojniji. Hercegovački duhanari otkrivaju da im najviše dolaze kupci iz Dalmacije, ali i iz ostalih dijelova Hrvatske, Zagreba, Slavonije... Za 60-ak kuna, koliko košta kutija “hercegovačkog zlata” (oko 250 grama), kupci uštede gotovo 80 posto novca koji bi dali za kupnju preskupih cigareta. Uzgajivači povrate uloženo, a posljednjih godina bilježe i financijsku dobit.
– Da se naš duhan ne miješa s ostalim manje vrijednim sortama, zarada bi bila i veća. U posljednje vrijeme svašta se nađe pod hercegovačkom škijom. Pravi pušači znaju kvalitetu i to su spremni platiti – kaže nam Ivan koji je tek počeo saditi duhan ove godine.
Zašto je hercegovački zlatni duhan najbolji u regiji, zbog čega ga je na svom stolu volio vidjeti i Tito, zašto je sarajevski crveni marlboro bio poznat na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, pitanja su na koja Ivan Kolobarić (66), i danas aktivni uzgajivač hercegovačke škije, ima jednostavan odgovor.
– Cijela je tajna u zemlji i suncu. Sunce na kojem se duhan prirodnim putem suši daje tu jedinstvenu aromu našem duhanu, za koji se u vrijeme Austro-Ugarske bio i bečki dvor. Nema tu velike filozofije, a i sorta hercegovački duhan ravnjak deset je puta kvalitetnija od ovih uvoznih sorti poput virginije – ističe s ponosom Ivan koji od svoje desete godine puši i sadi duhan u selu Mamići između Gruda i Širokog Brijega.
– Nikad ti nisam zakašljao od njega, nikad... Pazi kako to miriše, i dok ga motaš i dok gori – dodaje Ivan dok lagano mota svoju desetu jutarnju škiju koju začinja domaćom rakijom lozovačom. Iako je poznata po iznimnom mirisu, aromi i izgledu, hercegovačke škije zbog potpune propasti duhanske industrije u BiH (gdje samo Tvornica duhana Sarajevo posluje pozitivno) nema ni u jednim domaćim cigaretama.
– Sve se prodaje kao rezani duhan. Prije se prodavalo dosta duhana preko duhanskih otkupnih stanica. Danas su gotovo sve uništene, zapaljene, a organiziranog otkupa više nema. Ljudi se snalaze svakako, a država glumi pravdu pa ih kao u vrijeme financa (starojugoslavenske financijske policije, nap. a.) opet proganja – tvrdi Ivan Kolobarić koji je zahvaljujući hercegovačkom duhanu uspio prehraniti sebe i svoju obitelj. Kaže da se baš i ne sjeća dobrih vremena za duhandžije. Za njega je to “svijetlo razdoblje” bilo u vrijeme predsjednika savezne vlade Jugoslavije Džemala Bijedića sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
– Tada sam duhan prodavao u Metkoviću, Dalmaciji i kući se vraćao s vrećama novca, to su bila dobra vremena... – tvrdi Ivan Kolobarić. Danas su im Hrvatska i ostatak regije glavni oslonac za preživljavanje. Torturu države BiH, koja ne daje poticaje za sadnju, već samo ubire poreze i trošarine, hercegovački duhanari kažu da će preživjeti jer je prije njih bilo i puno gorih vlasti.
Je. popularna je jer ljudi nemaju za cigarete.