konferencija

„Škola za sutra – Od mozga do uma“

Foto:
pedagoška konferencija (1)
Foto:
pedagoška konferencija (1)
Foto:
pedagoška konferencija (1)
09.09.2013.
u 08:59
Barunica Susan Greenfield: „Proučavati mozak, a ne biti zainteresiran za svjesnost isto je kao da proučavate želudac, a ne zanima vas probava“
Pogledaj originalni članak

Međunarodna pedagoška konferencija „Škola za sutra – Od mozga do uma“ održat će se 20. i 21. rujna 2013., a u Zagreb dovodi najvažnija znanstvena imena iz područja edukacije i obrazovanja. Posebna gošća konferencije bit će barunica dr. prof. Susan Greenfield sa sveučilišta u Oxfordu, jedna od najpoznatijih europskih znanstvenica, redovna profesorica na Odsjeku za farmakologiju Sveučilišta u Oxfordu. Ova konferencija, koja se održava na FER-u, želi potaknuti važan društveni dijalog o budućnosti obrazovanja, odgoja i socijalizacije čija zadaća je transformirati naš mozak u um, svijest, osobnost.

Barunica dr. prof. Susan Greenfield vodeća je istraživačica na području istraživanja fizičke osnove svjesnosti i Alzheimerove te Parkinsonove bolesti. Najveći i najintrigantniji dio svog znanstvenog rada posvetila je upravo istraživanju fiziološke osnove svjesnosti i formiranju, odnosno razgradnji, identiteta. Gostuje kao predavač na brojnim svjetskim sveučilištima, a medijima je zanimljiva zbog svog nekonvencionalnog i zanimljivog pristupa znanstvenim činjenicama i istraživanjima koje koristi u svrhu promoviranja smislenijeg i kvalitetnijeg načina života. Autorica je nekoliko svjetskih uspješnica, uključujući „ Ljudi sutrašnjice: Kako 21. stoljeće mijenja naš način razmišljanja“, a njezina knjiga Priča o mozgu prevedena i na hrvatski jezik.

O čemu ćete govoriti na konferenciji u Zagrebu?
Fokus predavanja bit će na svijetu 21. stoljeća koji nudi novu vrstu okoliša te kako se naš mozak mijenja paralelno sa novim kontekstom u kojem živimo i kako nam priče mogu pomoći da bolje razumijemo taj novi svijet. Ljudska bića se rađaju sa cjelokupnim brojem neurona, a ono što nas međusobno razlikuje jesu veze između moždanih stanica koje se stvaraju nakon rođenja. Posjedujemo jedinstven talent prilagodbe bilo kakvom okruženju te mogućnost prilagodbe mozga u odnosu prema okolišu i osobnom iskustvu. Tu sposobnost mozga nazivamo plastičnost. Svaki život je jedinstvena priča i ta jedinstvenost percepcije koju stvara um je fascinantna.

Nedavno je u Velikoj Britaniji izašla vaša nova knjiga, roman ''2121: Priča za 22. stoljeće''? Možete li nam ukratko okriti nešto više o knjizi?
Radi se o distopiji smještenoj stotinjak godina u budućnost i o sukobu između dvije kulture koje će se, prema mom mišljenju, razviti u nekoliko sljedećih desetljeća. Većina društva koje nazivam 'Drugi' su pojedinci koji žive za trenutak i oni su ekstremna posljedica izrazito razvijenog digitalnog svijeta, koji živi u trenutku u kojem nema prošlosti ni budućnosti. Svaki im je trenutak isti, nema boli, izgledaju prekrasno no nemaju odnose sa drugima, a sve se odvija kroz ekran. Tehnologija omogućava i reprodukciju no intimni odnosi ne postoje. Drugi dio društva, 'Neo-puritanci', su čista suprotnost tome. To je svojevrsni nastavak fundamentalizma kakav poznajemo danas kroz prizmu kritičkog ili recimo vjerskog fundamentalizma gdje vidimo da ljudi radije žive za apstraktne ideje i ideale nego za bogatstvo. Ova skupina stalno promišlja o tome kako svako djelo sa sobom nosi i posljedicu. To je kolektivno društvo koje naglasak stavlja na misao i ideale, a ne na ono što osjećaju. Ne radi se o kritičnom, religioznom pokretu no u sebi nosi elemente fundamentalističke ideologije. Glavni junak knjige je Fred, jedan od 'Neo-puritanaca', koji se počinje mijenjati kada upozna ženu iz društva 'Drugih'. On je stručnjaku za mozak i bavi se istraživanjem sličnom ovome koji i sama radim. Poslan je od strane svojih gospodara da istraži kako mozak 'Drugog' društva funkcionira jer žele zavladati njima, a kada dođe tamo neizbježno pada pod utjecaj novog okruženja u kojem se nalazi. Postepeno pratimo njegovu promjenu iz neuroznanstvenika, sa jasnim osjećajem za ono što je i tko je i što želi raditi, u pojedinca koji se postupno raspada pod utjecajem novog okruženja i novih odnosa u kojima se našao. Najsretniji je u trenucima između dvije kulture, kada vozi svoj poseban bicikl. Jedino se na njemu se osjeća potpunim i svojim no postupno ga, kako se sve više raspada, sve manje vozi.

Izdali ste brojne znanstvene knjige temeljene na vašem istraživačkom radu. Zašto ste se odlučili za pisanje romana?
Oduvjek sam željela napisati roman, još od mojih ranih dvadesetih godina. Tada sam imala svoj prvi pokušaj pisanja romana no čak je i meni bio dosadan nakon prve stranice (smijeh) pa mi je bilo jasno da nije pravo vrijeme. U tom trenutku sam shvatila da imam premalo iskustva te da jedino poznajem život studenta u Velikoj Britaniji. Zapitala sam se što zapravo znam, što sam to napravila da bi kroz neki novi pogled mogla pružiti novo iskustvo drugima. S obzirom na moju ljubav prema umjetnosti, oduvijek sam posebno voljela pisanje i antičku povijest tako da je ideja romana oduvijek postojala negdje u pozadini mog uma. Sjećam se kada sam 2010. putovala u Ameriku i dok sam sjedila u svojoj sobi pod utjecajm jet laga, zbog kojeg sam se probudila vrlo rano, a nisam imala što za raditi sve do navečer, pomislila kako bi ovo bio idealan trenutak za početi. Bez obzira hoće li se ljudima svidjeti ili ne, a nadam se da hoće, to je nešto što sam oduvijek željela. Veliko mi je zadovoljstvo što sama sebi mogu reći da sam to sada i napravila.

Zašto ste se odučili istraživati svjesnost? Što vas je navelo da se okrenete prema toj funkciji mozga?
Kako sam studirala filozofiju i grčki oduvijek sam bila svjesna velikih pitanja koja možete postaviti o životu. Znanost je sredstvo i postaviti pitanja o mozgu, a ne biti zainteresiran za svjesnost isto je kao da proučavate želudac, a ne zanima vas probava. Svjesnost je ono što mozak radi.

Tko, odnosno čiji rad je najviše utjecao na Vas kao znanstvenicu?
Različite stvari... ljudi oko mene, moj učitelj na fakultetu. John Stein, moj mentor, koji je oduvijek vjerovao u lude ideje, o kojima smo često raspravljali; zatim stariji kolege znanstvenici koji su bili tu za mladu kolegicu. Tu je naravno i moj životni uzor, moja majka, moja junakinja koja je nažalost nedavno umrla. Spomenula bi i Ritu Levi-Montalcini, talijansku neurologinju koja je postavila laboratorij u svom stanu te je zajedno sa kolegom Stanley Cohenom, 1986.g. dobila Nobelovu nagradu za svoj rad. Postala je doživotni senator i umrla kada je imala 101 godinu. Njezina priča je nevjerovatna, bila je vrlo elegantna i prelijepa.

Barunica Susan Greenfield u petak će bit gošća Davida Brierleya s kojim će imati zanimljiv razgovor, dok u subotu drži predavanje na kojem će govoriti o važnosti priča te kako nam one mogu pomoći da razumijemo činjenice. Svoja istraživanja ova znanstvenica posvetila je pitanjima koja škakljaju ljudski um i maštu te svojim radom poziva na promišljanje o tematici koja je stoljećima bile u sferi filozofije i edukacije. „Mijenja li se svijest kao što se mijenja klima. Kakvi će ljudi nastanjivati zemlju za sto godina? Kako će oni misliti i osijećati? Hoće li nova tehnologija izmijeniti ne samo način na koji mislimo, nego i ono s čim mislimo?“, samo su neka od pitanja koja provlači kroz svoja predavanja te golica ljudsku maštu prema novim shvaćanjima i razumijevanju svijeta koji nas okružuje.

Dodatne informacije potražite na: www.braintomind.com

Za sve posjetitelje portala pripremili smo i natječaj u kojem možete osvojiti 2 ulaznice za konferenciju. Ovdje sudjelujte.

Pogledajte na vecernji.hr