Međutim, s tehnološkim napretkom i urbanizacijom, ta veza počinje nestajati i dolazi do sve veće ovisnosti o elektroničkim uređajima i digitalnim sadržajima. Djeca i odrasli sve više vremena provode pred ekranima, bilo da se radi o televiziji, računalima, pametnim telefonima ili igraćim konzolama.
To stavlja i veliki izazov i pred učitelje i edukatore, koji se danas natječu s digitalnom zabavom na TikToku, Snapchatu ili Instagramu. Kako motivirati djecu u svijetu instant zabave, da se maknu od ekrana i usmjere pažnju na fizički svijet oko sebe?
Svrhovitost obrazovanja
Svi mi imamo priče koje počinju riječima “kada sam ja u tvojim godina…”. Ove riječi na današnju mladež imaju sličan utjecaj kao priče naših baka i djedova koja su u njihovo vrijeme do škole morali pješačiti kilometrima. Danas je to većini nas nezamislivo i teško da se možemo poistovjetiti.
Umjesto pokušavanja vraćanja praksi iz prošlosti i motiviranja djece kroz njima nezamislive primjere, trebamo na vrijeme prigrliti budućnost i sve što nam ona nudi. Motivirati djecu kroz nešto njima poznato.
Nedavno smo sudjelovali na najvećem edukacijsko-tehnološkom sajmu Bett u Londonu gdje smo drugu godinu za redom dobili nagradu od učenika. Usput smo i popratili projekte učenika koji su prezentirali svoje radove. Znate li kako su nagrađeni petaši tamo započeli predavanje o svojem inovativnom rješenju usporavanja globalnog zatopljenja? Kroz priču kako im je to palo na pamet igrajući Roblox (megapopularnu video igru sličnu slaganju digitalnih Lego kockica). I tu leže svi odgovori.
Obrazovanje, osim što treba biti korisno i svrhovito, mora biti i zabavno iz perspektive današnje djece gdje skoro svaki ukućanin ima neograničeni internet i smartphone. Tehnologija i nove nastavne metodologije poput nelinearnog učenja moraju biti sastavni dio učionice. Nastava gdje učenici sjede u klupama po dvoje i čitaju s ploče trebaju ostati u našoj (lijepoj) prošlosti.
Škole kao mjesta gdje se rješavaju globalni izazovi
Razvoj tehnologije i umjetne inteligencije učinili su pristup znanju i informacijama dostupnim svima. Ono što postaje ključno je sposobnost korištenja znanja na kreativan način za rješavanje problema.
A koje izazove mogu učenici rješavati u školama?
Naša civilizacija suočava se s jednim od ključnih globalnih izazova - osiguravanje dovoljne količine hrane za brzo rastuću svjetsku populaciju, uz istovremeno održavanje održivosti i zaštite okoliša. Predviđa se da će svjetska populacija doseći 9,7 milijardi ljudi do 2050. godine. To dovodi do povećane potražnje za hranom, što stavlja pritisak na poljoprivredne sustave da povećaju proizvodnju hrane kako bi zadovoljili potrebe rastućeg broja ljudi.
Upravo taj izazov stavili smo pred naše učenike.
U protekloj školskoj godini kroz projekt Škola budućnosti u 50 škola pilotirali smo STEM program koji učenike pretvara u heroje koji izrađuju pametne vrtove i korištenjem tehnologije uče kako uzgajati hranu.
Uzgoj hrane povezuje djecu s prirodom. Kroz promatranje biljaka kako rastu, sudjelovanjem u njihovoj brizi i berbi plodova, djeca razvijaju dublje razumijevanje prirodnih ciklusa i procesa života. Ova povezanost s prirodom pomaže im razvijati poštovanje prema okolišu, svijest o važnosti očuvanja prirode te razumijevanje vlastite uloge u očuvanju okoliša za buduće generacije.
Priprema za poslove budućnosti
Kako bi u svakom trenutku učenici mogli znati jesu li njihove biljke žedne ili dovoljno izložene suncu koristili su Internet stvari. Riječ je o nazivu za koncept umrežavanja svih vrsta uređaja putem interneta s ciljem da se podaci iz tih uređaja prikupljaju i spremaju u ‘cloud ’, a kasnije obrađuju, analiziraju te donose zaključci kroz multidisciplinarno područje poznato kao znanost o podacima.
Tehnologija Internet stvari može pomoći poljoprivrednicima i vrtlarima uštedjeti vrijeme, novac i resurse poput vode, a također pridonosi i smanjenju negativnog utjecaja na okoliš.
Učenici su tako imali prilike naučiti kako pravilno zasaditi biljku i brinuti o njenom rastu te kako programirati senzore koje će koristiti za dobivanje podataka kao što su temperatura, vlažnost, tlak, količina svjetlosti itd. Te podatke su pohranjivali u ‘cloud’ kako bi ih kasnije obrađivali i stvarali optimalne uvjete za rast biljaka.
Radili su sve što rade inženjeri i znanstvenici u tech tvrtkama ili znanstvenim institutima. Kroz multidisciplinarno iskustvo imali su prilike već u osnovnoj i srednjoj školi na svojoj koži osjetiti kako to izgleda raditi na nekim od najtraženijih poslova budućnosti kao što su specijalista za IoT, podatkovnog inženjera, podatkovnog analitičara ili računalnog biologa.
No puno važnije od novih stečenih vještina je osjećaj postignuća nakon što su vidjeli svoje biljke kako rastu i plodove svog rada kao i razvijanje odgovornosti i brige prema prirodi.
Imamo samo jedan planet. Očuvajmo ga.