Pismenost, kritičko razmišljanje, kvantitativna analiza, komunikacija, sposobnost stalnog učenja, rad u timovima, empatija, razne IT vještine poput programiranja, analiza podataka i inženjerstva... Vještine su to koje će trebati svladati radnici u budućnosti, i to ne tako dalekoj, da bi bili konkurentni na tržištu radne snage, tvrdi izv. prof. dr. Igor Balaban s Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, istraživač koji se posljednjih desetak godina intenzivno bavi digitalnom transformacijom škola.
Uloga programera
Takav generički set vještina, pojašnjava, omogućit će radnicima da se brzo snađu u edukaciji za nove poslove.
– Tako u budućnosti možemo očekivati radna mjesta poput kontrolora autocesta koji će nadzirati i upravljati sustavima za automatski nadzor prometa, servisera vjetroelektrana, instalatera solarnih sustava, pomoćnika za osobnu njegu koji pomažu drugima oko prijevoza, planiranja prehrane i kupanja, analitičara informacijske sigurnosti i tako dalje – pojašnjava.
Fakultet organizacije i informatike je u projektu E-škole vodio izradu okvira za digitalnu zrelost škola i pripadajućeg online sustava za vanjsko vrednovanje i samovrednovanje, uključujući podsustav za preporuku poboljšanja. Obrađeni su i rezultati dobiveni vanjskim vrednovanjem i samovrednovanjem svih osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. Sustav su do sada nekoliko puta koristile sve škole, a osim FOI-ja, u izradu rezultata bili su uključeni i stručnjaci iz CARNET-a te nekolicina ravnatelja i nastavnika. Pandemija COVID-19 ubrzala je digitalizaciju, ne samo u kompanijama nego i u školama. Što sve još treba napraviti da bi se škole u potpunosti digitalizirale i zašto je to važno?
– Utvrdili smo pet osnovnih čimbenika koji određuju digitalnu zrelost škola. Jedan je vodstvo škole, druga dva se odnose na nastavnike, njihove kompetencije i upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u učionici, zatim je tu digitalna kultura te naposljetku infrastruktura. Vidljivo je zapravo da se četiri od pet čimbenika odnose na ljude i njihovu spremnost da prihvate tehnologiju. Dakle, osim infrastrukture koja je još uvijek problem u nekim školama, najveći izazov predstavlja motivacija i osposobljavanje nastavnika za upotrebu tehnologije u nastavnom procesu. Tehnologija se ne bi smjela koristiti pod svaku cijenu, već je upravo nastavnik taj koji treba odrediti u kojem obujmu i na koji je način upotrebljavati. Ne manje važno, istraživanjem smo utvrdili da vodstvo škole ima vrlo važnu ulogu u procesu digitalizacije škola – ističe izv. prof. dr. Balaban, koji surađuje sa Zajedničkim istraživačkim centrom Europske komisije za digitalizaciju obrazovanja i tvrdi da je projektom E-škole kod nas napravljena najveća digitalizacija obrazovnog sustava u zemljama EU.
– Hrvatska je također i jedina zemlja koja koristi vlastiti sustav za vrednovanje digitalne zrelosti škole kroz pet razina zrelosti te ujedno pruža i pomoć ravnateljima. Hrvatski alat je u potpunosti prilagođen našem obrazovnom sustavu – pojašnjava. Ostale zemlje koriste alat koji je razvio Zajednički istraživački centar Europske komisije koji je više generički i s njime škole nisu u mogućnosti dobiti ocjenu trenutačne razine, kao ni preporuke za poboljšanje.
– Rekao bih da smo na jako dobrom putu da škole shvate i prihvate tehnologiju zajedno sa svim prednostima, ali i ograničenjima te u skladu s time kontinuirano unapređuju kvalitetu svog nastavnog procesa – dodaje.
Procjena je da se oko 65 posto djece upisane u prvi razred školuje za zanimanja koja trenutačno ne postoje, ali će postojati u budućnosti, kad dođu na tržište rada.
– Svjedočimo trendu smanjivanja radnih mjesta u kojima je redoslijed i način izvršavanja poslova unaprijed određen. Takvi se poslovi automatiziraju. Tehnologija je postala katalizator promjena u načinu na koji se poslovi obavljaju i generator novih poslova. Zato djecu moramo naučiti kritički promišljati, raditi u timu, dijeliti znanje i prihvatiti proces cjeloživotnog učenja. Te će im vještine pomoći da se vrlo lako i brzo prilagode novim specifikacijama poslova koji će doći. Uzmimo za primjer robotizaciju skladišta. Umjesto da čovjek manipulira robom kao do sada, imat će ulogu programera, odnosno koordinatora jata robota. To nikako ne znači da će tehnologija izbaciti čovjeka, već će se jednostavno koristiti za obavljanje dobro strukturiranih poslova, dok će čovjek upravljati tehnologijom. Zato je bitno da djeca uče raditi s tehnologijom na različite načine kako bi na kraju bila sposobni tehnologiju primijeniti u poslovnoj praksi – kaže.
Školu budućnosti, recimo 2030. ili 2040. godine, vidi kao ustanovu u kojoj postoji snažna svijest o važnosti upotrebe tehnologije u nastavnom procesu, u kojoj postoji dijalog vodstva škole s nastavnicima, učenicima, roditeljima i osnivačem. Vidi školu koja se redovito vrednuje putem online sustava za digitalnu zrelost, a rezultati su dostupni široj zajednici.
Modularne učionice
– U toj školi kontinuirano se educira djecu o važnosti tehnologije, ali i o njezinim ograničenjima te nedostacima. Tehnologija se uvodi postupno, počevši u prvom razredu osnovne škole u malim količinama i jednostavnom primjenom, a kasnije sve više i kompleksnije. No tehnologija neće zamijeniti nastavnika. On će biti taj koji odlučuje o njezinoj upotrebi i imat će pozitivan stav, kao i svakodnevna razmjena iskustava dobre prakse – zaključuje.
Vidi u budućnosti i dobro opremljene škole s modularnim učionicama i problemskim zadacima kako bi učenici naučili koristiti podatke koji su im dostupni i tehnološka rješenja s pomoću kojih bi zadane probleme – riješili.
Djeca i mladi pred ekranom 44,5 sati tjedno, javlja se i depresija
Tehnologija ima pozitivne i negativne strane. Negativne su, ističe izv. prof. dr. Igor Balaban, anksioznost, ovisnost o internetu, netolerancija na čekanje, socijalna neosviještenost i izolacija, fizička neaktivnost... Djeca su naučila prikrivati tragove svojih internetskih aktivnosti. Neka istraživanja govore da djeca i tinejdžeri u dobi od osam do 18 godina provode oko 44,5 sati svaki tjedan pred ekranom. Oko 30 posto njih prijavljuje ovisnost o videoigrama. Primijećeno je i da dvostruko više djevojčica boluje od depresije u odnosu na dječake kao posljedice višesatnog korištenja društvenih medija.
VIDEO: Zagreb: Autom pokupio tramvajsku stanicu i pješake