Škorina će kandidatura biti prvi test za ujedinjenje na desnici

Jedna mukotrpna i ne posebno pamtljiva izborna kampanja konačno je završila, a već nam slijedi uvertira u sljedeću. Nakon europskih izbora dolaze predsjednički, a rezultat ovih prvih mogao bi prilično utjecati na odnos snaga u borbi za Pantovčak. Zasad se nameću četiri ozbiljna kandidata, a sve upućuje na to da bi u prvome krugu trebali moći računati na podjednaki dio kolača – između 15 i 25 posto glasova. Pred nama je, čini se, prilično neizvjesna utrka.

Kolinda Grabar-Kitarović donedavno je imala lagodnu poziciju, ali onda je odlučila zaigrati za Plenkovićev tim ‘Stabilnost’ koji se ustabilio na prilično niskim granama pa je svoj reizbor dovela u pitanje. Aktualna predsjednica izjavila je da će kandidaturu objaviti jednog lijepog sunčanog dana, a budući da ovih dana svjedočimo neobično lošem vremenu za ovo doba godine, čini se da joj i nebo poručuje kako završavaju oni koji se odreknu vlastite baze, stajališta i bliskih suradnika. Povijest se ponavlja i završetak njezina mandata neobično podsjeća na kraj političke karijere Ive Josipovića. S tom razlikom što će ona vjerojatno pronaći svoje mjesto u međunarodnim vodama u nekom GREVIO-u, dok je on udarao drvenim hrenovkama u spotu marginalne stranke ne bi li se ponovno dočepao Sabora i ostao politički relevantan. Ali tu ne prestaju poveznice s 2014. Tad je Kolinda Grabar-Kitarović trebala podršku Ruže Tomašić koja je na europskim izborima osvojila velikih 107 tisuća preferencijalnih glasova, a podršku iste zastupnice koja je ponovno ostvarila sjajan rezultat na izborima za Europski parlament trebat će i u ovoj kampanji želi li vratiti povjerenje desnih birača. No ovog će ju puta puno teže dobiti.

Prvenstveno zato što, ako je vjerovati najavama, na Pantovčak želi i popularni pjevač Miroslav Škoro i to upravo kao kandidat desnice. Njegova će kandidatura biti prvi test za ujedinjenje na desnom dijelu spektra o kojemu se posljednjih dana puno priča. Škoro je inteligentan čovjek s izraženom političkom crtom, a usto je i zabavljač, što dokazano dobro prolazi u vremenima kad sve više ljudi prosvjedno glasuje.

Krene li ujedinjena desnica u totalni obračun s Plenkovićem, uz očekivanu pomoć marginalizirane desne struje HDZ-a, nikoga ne treba iznenaditi to što prosječnom desnom biraču ovakva Grabar-Kitarović više neće biti “Milo moje”. Odavno prezrena na ljevici, a po novome i otpisana na desnici, predsjednica u prvom krugu može računati samo na glasove Plenkovićevih lojalista kojih je, ako europske izbore uzmemo kao solidnu anketu, sve manje. U drugom krugu, probije li se u njega, u desnom bazenu može pecati i Mislav Kolakušić. Iako klasični prosvjedni kandidat koji će nastojati eskivirati vrijednosna pitanja, autoritarni stav ovog novog eurozastupnika zasvirat će po žicama jednog dijela desnice koja voli čvrstu ruku poput Putina ili Orbana. Prema prvim istupima nakon odličnog izbornog rezultata, vidljivo je da Kolakušić inspiraciju crpi iz kršćanstva. Kao što je Otac na zemlju poslao Sina da spasi čovječanstvo, tako će predsjednik Republike Mislav Kolakušić dati mandat za sastavljanje Vlade pobjedniku parlamentarnih izbora Mislavu Kolakušiću da spasi Hrvatsku.

Premijer Mislav Kolakušić potom će imenovati ministra unutarnjih poslova Mislava Kolakušića da uvede red i mir te ministra pravosuđa Mislava Kolakušića da isuši pravosudnu močvaru u kojoj je sudac Mislav Kolakušić dva desetljeća prilično uspješno plivao. Nije slučajnost, naime, da se nova zvijezda hrvatske politike predstavlja maltene kao božanstvo. To je ono što birači zatrovani komunističkim nasljeđem traže – nekoga tko će sam riješiti sve njihove probleme. Žele Ćaću, samo da nije korumpiran. Problem je u tome što klijentelizam i korupcija idu ruku pod ruku s koncentracijom političke moći u jednoj osobi. Vidljivo je to i kod Putina, i kod Orbana. Kad bi Kolakušić uspio u svom naumu, čak i da je najpošteniji na svijetu, stvorio bi preduvjete za još goru korupciju u Hrvatskoj.

Na njegove snažne poruke, izravan stil i nepokolebljivost past će i dio lijevih birača, a na toj strani spektra sreću će, ako je vjerovati kuloarima, ponovno potražiti Zoran Milanović. Dobije li podršku SDP-a i većeg dijela razmrvljene lijeve scene koja je upravo svjedočila potonuću svoje nove nade Dalije Orešković, bivši premijer koji je Hrvatsku u svakom smislu prikovao za europsko dno mogao bi biti konkurentan. Njegov obračun s aktualnom predsjednicom mediji dugo podgrijavaju, no dođe li do ujedinjenja desnice i suradnje Kolakušića sa Živim zidom, jedno drugome mogli bi biti najmanji problem. Da Savez antifašističkih boraca ima za koga glasovati, pobrinut će se Anto Nobilo, bivši komunistički tužitelj, a u nelustriranoj Hrvatskoj ugledni odvjetnik, koji će ciljati na onaj dio ljevice koji Milanoviću ne može oprostiti djeda ustašu. Neka igre počnu!