Iako Zagreb u odnosu na ostale gradove u Hrvatskoj prednjači u brizi za učenike s teškoćama u razvoju kojima za praćenje obrazovnih sadržaja trebaju asistenti u nastavi, ipak nema razloga hvaliti samog sebe. Naime, još prije 14 godina, tadašnji stručnjaci razvili su rješenje za rad s učenicima s teškoćama koje je podrazumijevalo osnivanje krovne institucije koja bi značajnije i brže djelovala za spomenute učenike i tako im osiguravala kadrove koji znaju prepoznati i raditi s njima. Isto rješenje toliko je godina skupljalo prašinu u ladicama resornog Gradskog ureda za obrazovanje, a danas, tjedan dana uoči početka nove školske godine, a time i borbe roditelja za dobivanje asistenata u nastavi, situacija nije ništa bolja.
Naime, onu “odstajalu”, 14-godišnju ideju, još u rujnu 2018., na poticaj zastupnika Renata Peteka, inače roditelja čije dijete u školi treba asistenta u nastavi, usvojila je Gradska skupština, no ta je odluka – samo deklarativna.
Jer je ni Bandić ni dugogodišnji šef Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić ne poštuju, iako su prvi u lancu za realiziranje usvojene odluke. Ista odluka omogućila im je da definiraju kako će Centar funkcionirati, koje će točno aktivnosti i programe provoditi, na kojoj lokaciji biti i koga će od stručnjaka ondje zaposliti.
Uz postavljene i osigurane zakonske pretpostavke za otvaranje centra, u Gradskom uredu za obrazovanje tu obvezu prebacuju na – drugi gradski ured. Onaj zdravstveni.
A inkluzivni centar važan je jer bi uz postojeće dijagnoze, upute psihologa i stručnjaka za pojedine teškoće djece, jasno naznačavao kako dijete inkluzirati u razredu i pružiti nužnu podršku multidisciplinarnim timovima, pa bi se sve veća potreba za asistentima u školama brže i efikasnije rješavala. Ne bi ovisila ni o silnim propisima, odlukama i odobrenjima koji sada roditeljima djece s teškoćama u razvoju znatno otežavaju protočnost u obrazovnom sustavu. Ali od toga, čini se, neće biti ništa jer osigurati novac iz fondova EU i gradskog budžeta i onda po raspoloživim sredstvima određivati broj asistenata puno je jednostavnije od sustavne brige za učenike s teškoćama u razvoju kojih je u školama sve više.
Samo je lani u Zagrebu u 102 osnovne škole (101 redovita osnovna škola i jedna posebna ustanova) bio uključen 351 pomoćnik u nastavi/stručni komunikacijski posrednik za potrebe 413 osnovnoškolaca, uz još 46 pomoćnika u nastavi za potrebe 52 učenika s teškoćama u razvoju u 25 srednjih škola (od kojih jedna posebna ustanova za učenike s teškoćama i dvije privatne srednje škole). Trenutačno osam zagrebačkih osnovnih škola čeka odluku Ministarstva o otvaranju zasebnih razreda jer imaju po tri učenika s teškoćama u razredu.