Dinamo je u svojoj povijesti imao puno rasnih golgetera, ali samo je jedan legendarni "plavi 9!", donosi Max! Riječ je o Slavenu Zambati (73), neponovljivom napadaču i kapetanu Dinama koji će ostati zapamćen u povijesti hrvatskog nogometa kao prvi igrač koji je podigao pobjednički pokal nekog velikog europskog kupa...
Zambi, kako prijatelji zovu Slavena Zambatu, bio je kapetan najbolje Dinamove generacije koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova i četiri godine prije toga igrala u finalu tog kupa.
– Istina je, nastupio sam u dva finala Kupa velesajamskih gradova. Prvo finale igrali smo protiv Valencije 1963. i u prvoj utakmici na Maksimiru zabio sam gol. Španjolci su nas pobijedili sa 2:1 jer smo utakmicu završili s deset igrača. Poslije gola ozlijedili smo se Lamza i ja, a kako je po tadašnjim pravilima bila dopuštena samo jedna izmjena, utakmicu smo morali završiti bez jednog igrača. Ozlijedio sam bedreni mišić, a zbog te ozljede nisam mogao igrati u uzvratu kad nas je Valencija pobijedila sa 2:0. Moglo je biti i uvjerljivije – kaže nam Slaven Zambata koji je za Dinamo odigrao 396 utakmica i zabio 296 golova.
Najbolji strijelac kupa
Dinamov kralj šesnaesterca nije tako izvrstan prosjek imao samo u plavom dresu, nego i u reprezentativnom bivše države za koju je odigrao 31 utakmicu i zabio 21 gol. Pedantni statističari izračunali su da je Zambi po utakmici zabijao 0,68 golova što je uvjerljivo najbolji prosjek svih Dinamovih golgetera. "Plavi 9" s legendarnim Štefom Bobekom dijeli i titulu najboljeg strijelca jugoslavenskog kupa u kojemu je zabio čak 41 gol, a usto je najbolji Dinamov strijelac svih vremena u europskim utakmicama. Zabio je čak 17 golova europskim momčadima i to sve redom europskim velikanima svoje nogometne ere – Celticu, Milanu, Juventusu, Bayernu, Ferencvarosu, Anderlechtu, Standardu...
Ima još puno zanimljivih podataka iz Zambatine golgeterske karijere, a mi ćemo navesti još neke: bio je najbolji strijelac finalnih kup-utakmica bivše države. Postigao je čak osam pogodaka, što je za dva više od legendi Zvezde i Partizana Džajića i Valoka. I tu nije kraj. Zambata je bio igrač za velike utakmice i "dželat" ostale trojice iz velike četvorke. Postigao je hat-trick protiv Zvezde, Partizana i Hajduka. Sve te brojke neumoljivo govore o kakvom se igraču radilo, ali i danas je Slaven Zambata ostao skroman i tih dajući nam do znanja da je za njegovu veličanstvenu karijeru u Dinamu veliku zaslugu imala i izvrsna momčad.
– Imao sam sreću što sam igrao u Dinamovoj generaciji koja je tada nešto značila u Europi. U svojih deset godina u Dinamu povezao sam dvije izvrsne generacije: onu s Crnkovićem, Jerkovićem, Matušom, Perušićem, Pašićem, Šikićem i Lipošinovićem te onu koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova za koju su igrali Škorić, Belin, Ramljak, Gucmirtl, Rora i drugi. Bili su to najljepše Dinamove godine jer smo pobjeđivali Bayern usred Münchena, a u Glasgowu Celtic koji je te godine postao europski prvak, zatimo Milan, Juventus, Eintracht, Leeds United... – kaže Slaven Zambata napominjući koliko je promašio čistih prigoda za gol.
Preteča Mandžukića i Olića
Iako ga mnogi pamte po posljednjoj golgeterskoj fazi kada je bio usidreni lovac na gol u protivničkom šesnaestercu, Slaven kaže da je u karijeri imao još dvije faze. Prva je bila ona trkačka, u stilu današnjih Mandžukića i Olića, a druga je ona najzrelija kada je oko sebe imao igrače koji su mljeli suparnike.
– Prije se nije igralo kao danas. Napadači su bili lake mete obrambenih igrača koji su dobivali žute kartone jedino ako "otkinu nogu" napadaču. Sjećam se legendarnog Ibre Biogradlića iz Sarajeva koji je na jednoj utakmici dobio zadatak da me prati u stopu. Bio sam fizički 150 posto spreman. Kako bih odlijepio "flaster Ibru", odmah na početku utakmice napravim sprint 50 metara udesno pa se vratim pedeset metara sprintom nazad. Stanem, a Ibro me primi za rame. Osjetio sam kao da je imao radijator u plućima. Iznemogao, nasloni se na mene i počne priču: "Kako si, Slavene, kako je kod kuće, boli li te noga?" A ja sam zavoj uvijek nosio na nozi koja mi nije ozlijeđena kako bih zavarao protivnike – kaže Zambata.
Legendarni "plavi 9" rođen je 24. rujna 1940. godine u Sinju. Inače, njegovi roditelji – otac Pavle i majka Marija bokeljski su Hrvati iz hrvatskog sela Škaljari pokraj Kotora. Otac je bio intelektualac koji je pisao pjesme, govorio nekoliko jezika i bavio se sportom. Ubili su ga partizani 1946.
Slaven Zambata nogometnu karijeru počeo je u lokalnom Junaku, a malo je nedostajalo da postane igrač Hajduka. Zapravo, Zambata je prvi promašaj Hajdukovih skauta koji su ga iz Sinja doveli u Split i 1959. kao pojačanje vodili na jedan juniorski turnir u San Remo. S njim u momčadi bio je i Josip Skoblar, ali ni jedan od njih nije završio u bijelom dresu zbog indolentnosti ondašnje Hajdukove uprave. Poslije San Rema rekli su mu: "Mali, ajde ti u Sinj, mi ćemo doći po tebe!". Čak su mu obećali da će ga upisati na Pedagošku akademiju i da će mu dati hranarinu i stipendiju.
– Tjedni su prolazili, a oni se nisu javljali. Otišao sam u Zagreb upisati Pravni fakultet. Najzaslužniji za moj odlazak u Dinamo bio je moj prvi trener Branko Dragaš.