Slavko Ištvanić za Max: Halilović će biti veći od Modrića!

Slavko Ištvanić (46) kapetan Dinama s početka devedesetih govori o odnosu sa Zdravkom Mamićem i što misli o današnjem Dinamu. Za mladu Dinamovu nadu Alena Halilovića sentimentalno je vezan jer je igrao s njegovim ocem. Vjeruje da će Halilović biti drugi Modrić, ako ne i puno bolji od njega

Svi njegovi suigrači i istinski plavi navijači bez imalo ustezanja za Slavka Ištvanića (46) reći će da je bio iskonska Dinamova legenda, pravi kapetan i nogometaš koji je bio spreman “umrijeti na terenu” za plavu boju. Plavokosi stasiti Prigorac u Maksimiru je proveo 19 godina života i Dinamu dao sve, a od njega je dobio puno manje nego što je zaslužio. U deset godina Slavko je za prvu momčad Dinama odigrao čak 520 službenih utakmica i na vječnoj ljestvici igrača s najviše nastupa u plavom dresu nalazi se na osmom mjestu.

Svi naši sugovornici podastrt će nam argumente zašto Slavka Ištvanića smatraju istinskom legendom i kapetanom kojega je obožavao navijački puk. Spomenut će nam nekoliko neobičnih događaja iz njegove karijere koji najbolje dokazuju da je za Dinamo bio spreman dati i posljednju kap krvi. Tako će reći da je jedini modri kapetan koji je svjesno, pod liječničkom kontrolom i dobrom bandažom, s dva slomljena rebra igrao finale Kupa s Rijekom 1994. dok nije pao u nesvijest. Ispričat će nam i to da je jedan od rijetkih dinamovaca koji se zbog potreba kluba i “naredbe s Pantovčaka” odrekao dvaju unosnih inozemnih ugovora i bez posebnih uvjeta ostao u Maksimiru samo zbog toga što su mu rekli “Slavko, potreban si Dinamu”. U Maksimiru nije doživio nogometnu mirovinu. Otišao je iz kluba u najzrelijim igračkim danima, kad je navršio 28 godina, i ubrzo okončao karijeru.

Zovem Mamića, ali se ne javlja

- Iz Dinama sam otišao 1995. Još sam nekoliko mjeseci igrao u Segesti, zatim u Novalji pola godine kad je ušla u Drugu ligu, a onda sam u Sesvetama završio nogometnu karijeru. U Dinamo sam došao sa 9, a iz njega otišao sa 28 godina. Da nisam otišao tako “mlad” iz Maksimira, sigurno bih bio jedan od plavih rekordera po broju odigranih utakmica - priča nam Ištvanić koji se nakon karijere skrasio u Sesvetama, gdje živi s obitelji i bavi se ugostiteljstvom i obrtništvom.

U Sesvetama ima kafić “Tea” koji je otvorio još za igračkih dana te obrt za izradu aluminijskih ograda koji je počeo razvijati nakon završetka karijere. Deset godina bio je izvan nogometa, a onda je s grupom istomišljenika, mjesnih aktivista i nogometnih zaljubljenika iz Sesveta iz pepela digao Radnik. Od 2005. do 2010. doveli su ga od 3. zagrebačke lige, najnižeg ranga do 3. hrvatske nogometne lige. I kada su s Dinamom dogovorili dugoročnu suradnju i dobili zajamčenu pomoć iz Maksimira, Slavko Ištvanić, koji je tada kao trener vodio Radnik, nekoliko kola prije ulaska u 3. hrvatsku nogometnu ligu bez riječi je smijenjen.

- Nikad mi nije objašnjeno zašto sam smijenjen. To me najviše boli. Pisalo se i pričalo da sam dao ostavku. A ja sada u svom prvom intervjuu nakon odlaska iz Radnika kažem da nisam podnio ostavku.

Zašto ste onda smijenjeni?

- To bih i ja volio znati. Stvarno ne znam, to se i ja pitam. Mislim da sam kao kapetan Dinama, koji je tome klubu dosta dao, zaslužio objašnjenje zašto sam smijenjen u trenutku kad sam kao trener osigurao ulazak Radnika u 3. ligu. To je bio osnovni uvjet koji su nam postavili u Maksimiru kada smo dogovarali suradnju između Dinama i Radnika.

Bili ste na tom dogovoru u Maksimiru, što vam je rečeno i kakva je suradnja dogovorena?

- Tad mi je u Maksimiru rečeno da je vrlo bitno da sam ja, kao nekadašnji Dinamov kapetan, u Radniku koji je trebao biti izlučna stepenica Dinamovih juniora za prvu momčad. Ali ni danas ne znam tko me smijenio - ljudi iz Radnika ili Dinama?!.

Jeste li pokušavali razgovarati sa Zdravkom Mamićem?

- Pokušao sam, ali nikad nisam uspio doći do njega. Mislio sam da će mi Zdravko, s kojim sam prošao dosta toga dok sam igrao u Dinamu, ukazati povjerenje da ostvarimo projekt koji smo dogovorili u Maksimiru - da Radnik u dvije sezone Dinamu da dvojicu igrača koji će makar biti u kadru prve momčadi. Dinamo ulaže velika sredstva u Radnik, čak 90 posto financija, a od toga nema puno koristi jer nijedan Dinamov junior iz Radnika nije ni blizu prve momčadi Dinama. Nadam se da ću dobiti priliku razgovarati sa Zdravkom i reći mu što po mom mišljenju nije dobro.

S terena “krvave guzice”

Kakav je vaš prijedlog?

- Iz Dinama u Radnik treba poslati pet-šest najboljih juniora koji će uz domaće i iskusne dečke sazrijevati u Drugoj ligi. Sada u Radniku imamo 25 igrača iz Dinama, svi se moraju zadovoljiti pa ne mogu imati konstantu u igri i svome razvoju. Igračima Radnika ne fali ni ptičjeg mlijeka. Imaju uvjete za trening i razvoj bolje nego mnogi prvoligaši. Sve je to osigurao Dinamo koji sa 90 posto financira klub. Dinamo bi trebao imati veće koristi od toga ulaganja. Nisu oni ušli u klub da budu dobrotvorna udruga, nego da od toga imaju koristi - da dobiju makar nekoliko igrača za prvu momčad. A sada u Radniku imamo bezvoljne igrače koji padaju već u prvom poluvremenu. Nedavno je na utakmici bio Zdravko Mamić, a oni s terena izlaze u čistim dresovima, s kakvima su ušli u igru, umjesto da u svlačionicu odlaze “krvave guzice”! Ne smije biti tolike bezvoljnosti i apatije među mladim igračima koji sanjaju Dinamov dres. Bez obzira na to što nisam uspio razgovarati sa Zdravkom, ja mu se divim što on za Radnik daje velik novac.

Što kažete o današnjem Dinamu?

- On pobjeđuje u domaćem prvenstvu zato što ima kvalitetne igrače za taj rang natjecanja, ali da bi napravio nešto više u Ligi prvaka, mora imati puno kvalitetnije igrače i bolju igru. Nažalost, to sada nema.

Pa što nedostaje Sammiru i ostalim igračima?

- Sammir je veliki talent, ali to na terenu ne pokazuje. Ademi i Alispahić nisu dobili pravu priliku, četiri dovedena napadača nisu se pokazala. Čini mi se da mladi Kovačić u posljednje vrijeme stagnira, a on bi nakon odlaska Sammira trebao biti lider momčadi.

A što kažete za Halilovića?

- Za njega sam sentimentalno vezan jer sam igrao s njegovim ocem. On je pravi nogometni dragulj kakav Dinamo dugo godina nije imao u svojoj školi. Oko njega se digla velika pompa. Drago mi je da je mali na zemlji i da su ga roditelji skromno odgojili. Ne treba mu sva ta pompa, posebice od ljudi koji su do prije godinu dana tvrdili da je upitan njegov talenat i koji su bili vinovnici tenzija s njegovim ocem. Da se nije pojavio Zdravko Mamić i smirio tenzije između voditelja Dinamove škole i njegova oca, tko zna gdje bi mali Alen danas bio. Treba ga pustiti da se razvija i on će sigurno biti drugi Modrić, ako ne i puno bolji od njega.

Trener Čačić je pod stalnim pritiskom javnosti...

- To je sudbina svakog Dinamova trenera jer se od njega očekuje da osim osvajanja trofeja Dinamo ima i igru. Nažalost, sada je nema.

Stvarao bih talente za Dinamo

Jeste li nakon odlaska iz Radnika angažirani u nogometu? Zašto niste otišli u neki drugi klub?

- Redovito odlazim na Radnikove utakmice, pratim što se događa u nogometu. Volio bih se vratiti u Radnik i uložiti sav trud i znanje u ostvarenje projekta koji je prije nekoliko godina dogovoren u Maksimiru. A to je da Radnik najbolje Dinamove juniore pretvara u igrače koji će biti u konkurenciji za prvu momčad i da Radnik bude solidan drugoligaš koji će uz Dinamove juniore odgajati i talente za Dinamo. To bih volio raditi, nadam se da ću dobiti priliku - kaže Ištvanić.