Stotinama godina baviti se poljoprivredom značilo je i puno hodati – hodati kroz redove nasada kako bi se počupao korov, pregledalo lišće... A sve kako bismo se uvjerili nije li biljke zahvatila kakva bolest. Tehnologija sada napokon i to mijenja, a dronovi, odnosno male bespilotne letjelice, sada dobivaju sasvim drugu namjenu i ulogu.
Procjenjuje se kako će dronovi ući u poljoprivrednu proizvodnju gotovo istom brzinom kojom su mobiteli ili računala ušli u svakodnevni život. Gotovo je sigurno kako će ove male, daljinski upravljane letjelice za nekoliko godina biti svakodnevna pojava na nebu iznad slavonskih polja kukuruza ili pšenice, kako će svakodnevno nadgledati nasade vinove loze, polja krumpira ili jagoda.
Snimanje stanja iz zraka
Koristi od uporabe dronova su brojne. Ponajprije je to opća kontrola kvalitete i stanja biljaka iz zraka. Dronovi opremljeni posebnim kamerama nadlijeću površine na kojima se nalaze usjevi snimajući stanje iz zraka. Provjerava se količina uroda, pravilnost rasta, ali radi se i snimka "zdravstvenog stanja" biljaka. Posebnim procesima kontrole koji se temelje na izgledu pojedinog lista biljke procjenjuje se je li usjeve ili nasade zahvatila plamenjača ili neka druga bolest, provjerava se ima li na biljkama nametnika. Na temelju ovakvih opažanja iz zraka čak se točno i vrlo precizno određuje količina umjetnih gnojiva koje je potrebno dodati tlu radi optimalnog uzgoja. Naime, na temelju boja lišća i općeg izgleda polja može se procijeniti ima li u tlu dovoljno dušika koji je bitan za rast ploda.
Nakon analize stanja na poljima, dronovi se koriste i za konkretne mjere zaštite biljaka. Kemijska sredstva poput herbicida ili pesticida dronovi ne prskaju jednako na svim dijelovima parcele na kojima se nalaze biljke, već se "terapija" sredstvima za zaštitu biljaka određuje za svaki pojedini kvadratni metar nasada. Jednostavnije rečeno – gdje nema korova herbicidi se ne primjenjuju, no tamo gdje ih ima dosta, možda pedesetak metara dalje, herbicidi se primjenjuju u točno onolikoj mjeri koliko je potrebno. Na ovaj način zaprašivanja i prskanja usjeva moguće je raditi puno češće, po puno nižoj cijeni i znatno učinkovitije.
Ne samo da dronovi ne troše goleme količine goriva kao što to čine traktori tijekom zaprašivanja polja već se i utrošena količina kemijskih sredstava smanjuju nekoliko puta. Ujedno, nema ni uništavanja usjeva trasama kojima prolaze traktori. Nadalje, dronovi omogućavaju obilazak i djelomične radove oko nasada koji se nalaze na teško pristupačnom terenu, poput nasada vinove loze na strmim obroncima, gdje je svaki fizički obilazak do sada predstavljao velik i težak izazov.
– Ovo je golem napredak u poljoprivredi. Korištenje dronova ne samo da osigurava optimalan uzgoj i smanjuje trošak proizvodnje u poljoprivredi jer se ne koristi ni gorivo ni vrlo skupa zaštitna sredstva već čuva i okoliš. Svi herbicidi i pesticidi dospijevaju u tlo i, krajnjem slučaju, u vodotokove. Na ovaj način količina tog zagađenja smanjuje se na najmanju moguću mjeru – kaže agronom Saša Vujčić.
Imajući sve to na umu, ne čude prognoze koje govore kako industriju dronova u sljedećih nekoliko godina očekuje velik rast. Iako je uporaba bespilotnih letjelica u poljoprivredi ovoga trenutka tek u povojima, analize govore kako će oko 80 posto dronova koji budu proizvedeni za dvije godine biti korištena upravo u poljoprivrednoj proizvodnji, ratarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu.
Ovakav razvoj tehnologije donosi i otvarane novih radnih mjesta. Iako dronovi koji će biti korišteni u Hrvatskoj vjerojatno neće biti domaće proizvodnje, gotovo je sigurno kako će biti razvijena cijela servisna mreža za popravak ovih letjelica bez kojih će suvremena poljoprivreda uskoro biti nezamisliva. Baš kao što je danas nezamisliva bez traktora ili kombajna.
Poteškoće kod zračnih luka
Prodor tehnologije obično u poljoprivredi nije lagan i ne treba očekivati kako će svaki ratar ili voćar uskoro imati malu letjelicu u garaži. Izvjesnije je da će u kratkom vremenu na tržištu, ne samo u svijetu već i kod nas, pojaviti tvrtke specijalizirane za bespilotne letjelice u poljoprivredi. One će za relativno malu naknadu obavljati nadgledanje iz zraka i nanošenje kemijskih sredstava, no izvjesno je kako će s vremenom dronovi ući gotovo u svako seosko gospodarstvo.
Ipak, pred uporabom bespilotnih letjelica u poljoprivredi još leži nešto poteškoća. Ne toliko u tehničkom, koliko u zakonskom smislu.
Naime, bespilotne letjelice za civilnu uporabu do prije nekoliko godina nisu ni postojale, a njihova je primjena sada u svojevrsnoj sivoj zoni. Ne postoji zakonska regulativa koja propisuje tko ima pravo i na koji način upravljati ovim letjelicama, zasad još nije propisano kojim koridorima smiju letjeti, na kojim visinama, tko ima "pravo prvenstva". Nije ovo problem sada kad se dronovi u Hrvatskoj mogu izbrojiti na prste jedne ruke, ali s njihovim brojem raste i mogućnost nesreća. Ne samo eventualnih sudara letjelica, prosipanja kemijskih sredstava po tlu već i puno ozbiljnijih opasnosti. Jer dronove će zasigurno uskoro htjeti koristiti i poljoprivrednici čija polja kukuruza leže kod Velike Gorice u blizini Plesa, ili vinari koji nasade imaju nedaleko od zračne luke u Čilipima.
Zračna uprava SAD-a počela je stoga ove godine izdavati prve dozvole za upravljanje dronovima u poljoprivredi. Za sada još relativno stidljivo, no njihov broj će eksponencijalno rasti. Europske zemlje također rade na tom problemu. Očito je kako će se i hrvatsko zakonodavstvo uskoro morati pobrinuti da dronovi nad našim poljima, kojih će zasigurno biti, lete u skladu s regulativom koja jamči njihovu sigurnu uporabu.
Neće, nego će kupiti traktor bolji od susjedovog, dignuti kat na kući bez fasade (nema veze što će djeca u Njemačku), i kupiti novog Golfa, nek' se ima.