2014. godini pozornica hrvatskog bankovnog sustava mogla bi biti vrlo različita u odnosu na ono što smo gledali zadnjih godina. Nakon duljeg vremena javno i iza kulisa spremaju se značajna preuzimanja koja će promijeniti lice domaće bankarske scene. Uobičajene rang-liste veličine, pa tako i utjecajnosti pojedinih banaka, ostavljat će drukčiji dojam. Mi smo u Hrvatskoj već navikli da je Zagrebačka najveća banka, a Franjo Luković prvi bankar zemlje, da je PBZ druga po veličini te ju simbolizira lik i djelo Bože Prke, Erste je već neko vrijeme treća (vodi je Petar Radaković – čovjek s karijerom od lokalnog bankara do nacionalnog lidera), a Raiffeisen je dugo sa Zdenkom Adrovićem četvrta banka. Iz drugog pak reda bankarskog kazališta vodeću četvorku uobičajeno gledaju Hypo, pa Societe Generale – Splitska banka te državni HPB. Operacije OTP-banke, čija je imovina manja od 15 milijardi kuna, i novopridošle ruske Sberbanke (imovina ispod 10 milijardi), ne mogu se nazvati dovoljno ozbiljnima da bismo ih uvrstili u red velikih, dominantnih igrača.
Kako će se promijeniti ta panorama bankarskog poretka na koju smo svi navikli?
Vrlo je izvjesno da će PBZ izgubiti poziciju druge najveće banke u zemlji, osim ako iz pozadine Banca Intesa, vlasnica PBZ-a, ne priprema neke spektakularne poteze. Takvih naznaka nema.
Javno je poznato da ministar Slavko Linić priželjkuje što bržu i uspješniju prodaju HPB-a. Nakon što je bivši šef nadzora i kontrole HNB-a Čedo Maletić, u ulozi direktora HPB-a, napravio rijetko viđeno čišćenje loših kredita iz portfelja banke, može se reći da Linić prodaje radnog konja u prilično dobrom stanju. Banka bilježi po nizu indikatora bolje performanse od prosjeka sustava, a nije ni tajna da su najizgledniji kupci velika Erste banka i OTP. Navodno je Erste banka, banka koja je odobravala najviše kredita u francima, iskoristila to što Liniću hitno treba novac od prodaje HPB-a i za pritisak na rješenja oko franka u Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Naime, uz prvotne Linićeve namjere pravna nesigurnost bila bi tolika da uz očekivanje ionako niske profitabilnosti kupnja HPB-a ne bi imala smisla. Bilo kako bilo, vrlo je izgledno da će Petar Radaković – koji je počeo kao direktor kvalitetne, ali beznačajne Bjelovarske banke te nastavio kao prvi šef Erstea u Hrvatskoj i stvorio treću bankarsku grupu kupnjom Riječke banke – postati drugi bankar Hrvatske jer je visoki postotak izvjesnosti da će Erste kupiti Hypo. U tom slučaju po vrijednosti imovine za oko 12 milijardi kuna nadskočit će PBZ i jako se približiti Zabi.
Liniću trebaju novci
U Večernjem listu već smo objavili priču da je Erste zainteresiran i za hrvatski Hypo. Sada je nejasno što se tu događa. Proces prodaje hrvatskog Hypa vodi Deutsche banka i jasno je da ima dosta aktivnosti, ali čak ni Markus Ferstl, koji vodi hrvatski Hypo, ne zna tko to preko Deutsche banke traži hrpu podataka o poslovanju. Ako je to kojim slučajem opet Erste, onda bi Radaković veličinom Erste mogao jako približiti i Lukovićevoj Zabi te jako pobjeći PBZ-u. Razlika do Zabe bila bi oko 13 milijardi, a u odnosu na PBZ čak 27 milijardi kuna. Toliko je trenutačno velika cijela Societe Generale – Splitska banka.
Nejasno je može li Erste možda kupiti i Hypo i HPB. Pravila nisu baš najjasnija. Ulogu ocjene dopuštene koncentracije od HNB-a uzela je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Olgica Spevec jako se borila da dobije taj dio posla, a sada bi se AZTN mogao naći u situaciji da utvrdi kako nije ekipiran za donošenje takvih odluka te bi mogao tražiti pomoć HNB-a ili nezavisnih konzultanata. Iako to nije izgledni scenarij, i vjerojatno ne bi prošao kod regulatora, ako bi Erste kupio obje banke, i Hypo i HPB, postao bi najveća hrvatska banka.
Nije tajna da u HPB-u i domaćem poslovnom miljeu priželjkuju da kroz Hypo ili HPB na hrvatsko tržište uđe jedan od novih stranih igrača ili možda ruska Sberbanka jer bi to moglo značiti zaoštravanje konkurencije banka, spuštanje kamata i naknada.
Naime, teoretski je poznato da visoka bankarska koncentracija, koja bi se povećala Ersteovim okrupnjavanjem, može voditi prema višim cijenama, nižim outputima i manjim općim koristima za potrošače, dok bi velike banke u dobrim vremenima imale puno prostora za maksimiranje profita. Međutim, podcjenjuje se činjenica da visoka koncentracija u bankarskom sustavu može biti dobra stvar, pogotovo kad su vremena loša. Poznato je, tako, da su bankarski sustavi u kojima dominira nekoliko jačih banaka manje podložni lomovima. Visoka koncentracija izravno je povezana s visokom stabilnošću bankarskog sustava. Koncentracije više od 72 posto, pokazalo je više istraživanja, u direktnoj su korelaciji s manjim brojem banaka koje propadaju na nacionalnoj razini.
Zvuči pomalo apsurdno, ali sa sigurnošću se može reći da će nam bankarski sustav zadržati stabilnost zahvaljujući činjenici da ga karakterizira visoka koncentracija, odnosno zato što pet najvećih banaka kontrolira 75 posto tržišta. Da imamo bankarski sustav sa 10-15 srednjih banaka koje se moraju specijalizirati za pojedine djelatnosti te stoga nemaju kapacitet diverzifikacije rizika na malom, padajućem i onemoćalom tržištu, danas bismo sasvim sigurno uz ovakav odnos prema financijskom sektoru imali duboku bankarsku krizu. Zašto? Banke s visokom koncentracijom lakše se diverzificiraju po više sektora i nisu previše izložene ni u jednom. Visoka koncentracija omogućuje više profite, a to znači da su vodeće banke manje izložene kriznim šokovima. Ujedno su manje sklone preuzimanju nepotrebnih, visokih rizika. Zaključno, mora se naglasiti da je lakše nadzirati nekoliko većih banaka nego cijeli niz bančica. Naravno, ono ključno što nedostaje u takvoj situaciji jest visoka razina međusobnog natjecanja banaka, a visoke kamate koje proizlaze iz visoke koncentracije ne pogoduju razvoju povoljne investicijske klime jer čine svaku investiciju rizičnijom. U Hrvatskoj pet vodećih banaka kontrolira čak 300 od oko 400 milijardi kuna ukupne bankarske imovine. A ta koncentracija mogla bi lako porasti za još četrdesetak milijardi. Teškaši će dobiti na težini, a mali će izgledati još lakši.
Teška vremena za bankare
Važno je naglasiti da se pozicijske promjene na bankarskoj sceni pripremaju u vrlo napetom kontekstu.
Bankari žive jednu od svojih najuzbudljivijih ili, bolje rečeno, najdramatičnijih godina u hrvatskoj povijesti. Kriza koja se produbljuje iz godine u godinu ove godine počela se odražavati i na bankarske rezultate. Do sada su bankari kroz kontrolu rashoda uspijevali održavati zadovoljavajuće razine profitabilnosti, ali bi se nakon ovogodišnje supervizorske akcije centralne banke i dramatičnog povećavanja rezervacija za loše kredite na kraju godine moglo dogoditi da bankarski sustav zabilježi nula kuna dobiti. Drugim riječima, trećina bankarskog sustava imat će gubitke i ozbiljne probleme, a najveće i najstabilnije banke ni izbliza povratom na kapital neće usrećiti banke majke. Hrvatsko bankarsko tržište postalo je besperspektivno. Usto, bankari su ove godine morali voditi više neugodnih javnih bitaka, najneugodnijih u povijesti – presuda suca Dobronića u slučaju “Franak” ih je zaprepastila. Ni tiha čvrsta podrška HNB-a nije pomogla bankarima da uvjere političku sferu i širu javnost da je Dobronićeva presuda apsurdna te stoga vrlo ozbiljan sistemski rizik, a situacija je bila toliko apsurdna da ni banke ni HNB nisu znali kako na temelju Dobronićeve presude odrediti nužnu razinu rezervacija u slučaju da presuda postane pravomoćna. Teško se oteti dojmu da je cijelo Ministarstvo financija podleglo upravo duhu Dobronićeve presude te je kao predlagač Zakona o potrošačkom kreditiranju ušlo u do sada neviđeni i povremeno čak iracionalni javni rat s predstavnicima bankarske industrije. Uz to što su bankari trpjeli salve političkih kritika i nekontrolabilan proces “pregovaranja” sa svađalački raspoloženim ministrom Linićem, morali su se hrvati i s potencijalnim posljedicama odluke suca Kolakušića u slučaju predstečajne nagodbe Dalekovoda.
Ukratko, kao nikada do sada bankarski rizik nije bio izložen tolikoj razini ekonomskih, političkih, javnih i posljedičnih sistemskih rizika kao u 2013. godini, a sprema se novo miješanje karata...
Pa neki ljudi iz bivšeg Dinersa, kojega je kupila ERste banka su definitivno najljubazniji, najkulturniji i najbolji prodavači, pa očito i nije čudo što su sve bolji. Kada bi takvi isti bili i iz drugih banaka, bilo bi više sreće za korisnike njihovih usluga.