Tjedan počinje objavom statističkih fiskalnih pokazatelja koji Hrvatsku guraju u tzv. proceduru prekomjernog deficita pod nadzorom Europske komisije, a završava prvim summitom EU na kojem i hrvatski premijer ima pravo glasa. To je prvo Europsko vijeće koje se održava nakon 1. srpnja na koje premijer Zoran Milanović više ne dolazi kao promatrač nego kao punopravni član s pravom glasa. Već je zato riječ o vrlo važnom tjednu za Hrvatsku kao članicu EU. A važan i zbog toga što bi simbolički mogao označiti kraj jedne distrakcije i početak discipline.
Distrakciji je ime “lex Perković”, a disciplina o kojoj je riječ je, naravno, fiskalna. Prvo o distrakciji. Jedan od triju poteza koje je hrvatska Vlada najavljivala nakon usvajanja zakona poznatijeg kao “lex Perković” bio je i pokretanje rasprave unutar EU o navodnoj neravnopravnosti starih i novih zemalja članica u primjeni propisa o europskom uhidbenom nalogu. Druga dva poteza bila su ispravljanje tog zakona brisanjem vremenskog ograničenja i pokretanje promjena Ustava.
I dok se ta dva najavljivana poteza zaista i ostvaruju, od trećeg zasad nema ni traga ni glasa. Prilika za pokretanje takve rasprave u EU (za koju su ozbiljniji protagonisti i promatrači afere “lex Perković” otpočetka govorili da je osuđena na propast) bila je u pripremi Vijeća za pravosuđe, ali na sastanku tog vijeća 8. listopada ministar Orsat Miljenić nije poticao otvaranje te teme.
Drugi teoretski mogući trenutak za pokretanje takve rasprave je na samom Europskom vijeću, no nema naznaka da će hrvatski premijer otvoriti to pitanje ovoga tjedna, ni unutar ni izvan dnevnog reda sastanka. Na dnevnom redu summita su tri teme: digitalna ekonomija, gospodarski rast te daljnji rad na jačanju ekonomske i monetarne unije. Najava da će se hrvatska Vlada boriti za ispravljanje neravnopravnosti unutar EU tako se s vremenom sve više potvrđuje kao distrakcija smišljena isključivo za unutarnju upotrebu.
Druga tema, fiskalna disciplina, počinje dominirati u hrvatskom odnosu s EU zbog događaja koji se otvara danas. Hrvatska će do kraja godine ući u proceduru prekomjernog deficita, a prvi “okidač” za ulazak u taj mehanizam nadzora događa se današnjom objavom novih službenih podataka o hrvatskom deficitu i javnom dugu za prethodne godine. Ti podaci bit će negativniji jer Eurostat koristi drukčiju metodologiju izračuna od one koju je dosad koristio Državni zavod za statistiku. U proceduru prekomjernog deficita ulazi svaka zemlja EU koja ima proračunski manjak veći od tri posto BDP-a i javni dug veći od 60 posto BDP-a. Hrvatska sigurno ulazi po prvom kriteriju, a možda i po drugom.
No, bitno je znati da se u tu proceduru ne ulazi na temelju Eurostatovih podataka za prošle godine, nego na temelju prognoze kretanja deficita i javnog duga za sljedeće godine. Podaci objavljeni danas služe kao podloga za ovo drugo, no to drugo nećemo znati još dva do tri tjedna dok Europska komisija ne objavi svoju redovitu ekonomsku prognozu za sve države EU. Tek tada će, zajedno s tom prognozom, Komisija predložiti i ulazak Hrvatske u proceduru prekomjernog deficita. Nakon toga, Vijeće ministara financija EU će, vjerojatno u prosincu, odobriti takav prijedlog Komisije. I Hrvatska će tada službeno biti u proceduri koju su dosad iskusile sve države EU, osim Estonije i Švedske. Već taj podatak govori da ovaj mehanizam nije najgora stvar koja se može dogoditi i ne znači gubitak fiskalnog suvereniteta niti potpadanje pod diktat EU, nego znači ekonomsku koordinaciju unutar EU.
Ipak, činjenica da su kroz takvu proceduru prošle gotovo sve države EU ne znači da će ona za Hrvatsku biti bezbolna. Prema novim pravilima, državi koja ne ispunjava ciljeve u proceduri prekomjernog deficita moći će se čak i suspendirati novac iz fondova EU. To će biti realna opasnost za Hrvatsku. A smanjenje deficita nije lako kad znamo da ono podrazumijeva rezanje troškova javne uprave, zadiranje u kolektivne ugovore u školstvu, znanosti i zdravstvu, smanjenje državnih poticaja, privatizaciju... Smanjenje deficita zahtijeva golemu količinu političke energije, vremena, vještine i mudrosti u građenju društvenog konsenzusa. Hrvatska je puno energije i vremena potrošila na nešto što je pogrešno i beskorisno – na distrakciju zvanu “lex Perković” – a premalo na nešto što je sudbinski važno, na smanjenje deficita, fiskalno ozdravljenje i pokretanje gospodarstva. Slijedi nam triježnjenje od distrakcija i fokusiranje na disciplinu.