Vinkovački slikar Milan Cimeša opovrgava uvriježeni stereotip kako umjetnici žive u oblacima jer on nije puno dvojio kada je vidio što se sprema Hrvatskoj i već u lipnju 1991. prijavio se u dragovoljce zamolivši neka ga rasporede tamo gdje misle da će im najviše koristiti.
Refernet za ONP
Bio je pripadnik 109. vinkovačke brigade i raspoređivan je po cijeloj vinkovačko-bosutskoj bojišnici, a krajem studenoga imenovan je referentom za ONP, operativno nastavne programe, dakle brinuo se za obuku vojnika koji još nisu imali niti su stekli vojničke vještine od rukovanja oružjem do kopanja zaklona. Ipak, iskoristio je i svoj likovni talent pa je izradio idejno rješenje znaka 109. vinkovačke brigade.
- Proveo sam 11 mjeseci u rovu i to mi je najdraže vrijeme u ratu. Tada je vladalo prijateljstvo i nije bila samo fraza “jedan za sve, svi za jednoga” jer tada je to bilo normalno, zato smo i dobili rat. Danas prijatelj bježi od prijatelja jer se boji da će mu zatražiti 100 kuna. Bilo je to i teško vrijeme jer smrt je bila dio svakodnevice i gotovo svakoga dana poginuo je netko koga si poznavao ili ti je bio dobar prijatelj. Sjećam se kada sam stajao s prijateljem kod silosa kad njega odjednom pogodi snajper i više ga nema. Barem deset svojih poznanika mrtve sam izvlačio svojim automobilom s bojišnice nakon što smo ih, često i preko minskog polja, donijeli u deki. Bio sam i u Maloj Bosni, na onoj strani prema Ceriću i tamo mi je bilo najteže jer su nas stalnom gađali topništvom i pješačkim oružjem. Tamo sam i ranjen u nogu, a zapravo, nisam ni primijetio da me pogodio rasprskavajući metak. Tek kada smo se vratili s položaja, osjetio sam bol pa su mi stavili 16 šavova, ali je nešto gelera ostalo u nozi jer liječnici nisu smjeli dalje vaditi da ne bi oštetili tetive - priča Cimeša pokazujući sliku na kojoj je njegova postrojba snimljena ispred vinkovačke bolnice uoči odlaska u naselje Mala Bosna, prvu crtu prema zloglasnim Mirkovcima. Ni za rata nije potpuno zapostavio slikarstvo već je u listopadu 1993. organizirao humanitarno-prodajnu izložbu slika koje je sam izradio, a prihod je bio namijenjen djeci poginulih branitelja iz njegove postrojbe jer se približavao Božić i željeli su djeci uz paketić darovati po 300 tadašnjih njemačkih maraka. Za dva sata sve su slike bile prodane i prikupljen je potreban novac za djecu. Ponosan je što su i drugi vinkovački slikari bili u obrani napadnute Domovine.
- Odoru su obukli i moje kolege slikari, danas pokojni Slavko Živković i Stjepan Jozić, Anđelko Zgodić, Ivan Lončar-Žan, a posebno volim istaknuti kako mi nismo bili u nekakvim “umjetničkim” postrojbama koje su prigodno paradirale nedjeljom dopodne. Mi smo zaista sudjelovali u borbama i kada je trebalo braniti naš grad, ostavili smo za kratko kistove, boje i platna, a uzeli puške u ruke, borili se, ponekad i “prsa o prsa” - kaže Milan Cimeša pokazujući slike koje je izradio u zadnje vrijeme, ali i jednu koju upravo dovršava - portret poginulog Nuštarca na uništenom tenku u Nuštru koju je naručio prijatelj poginulog branitelja. Cimeša je rođen 1948. u Bijeljini pa je u Beogradu završio likovnu akademiju, a prije nego je 1974. doselio u Vinkovce, živio je s ocem u Francuskoj gdje je upijao slikarsku inspiraciju.
Preko 20 samostalnih izložbi
- Moj smjer je klasično figurativno slikarstvo, najviše volim pejzaž i portret u ulju, ali i u akvarelu i akriliku, a dosta pažnje posvećujem tehnologiji starih slikara. Radim i u posebnim tehnikama na mramornim nadgrobnim pločama poginulim braniteljima. Do sada sam imao 20 samostalnih, desetak skupnih izložbi, a sudjelovao sam i na 50-ak likovnih kolonija od kojih su mnoge imale humanitarni karakter. Kao i svake godine likovna udruga HDLU, čiji sam član, priprema zajedničku izložbu pa sam sada zaokupljen pripremama za nju – kaže Cimeša dodajući kako ga ljuti naša sadašnjost gdje vlada kaos i država ne ide u pravom smjeru, onom koji su branitelji zamišljali dok su u rovu sanjali o svojoj državi. Ima mirovinu, proda pokoju sliku i može pristojno živjeti, ali ga boli kada vidi da je u Hrvatskoj, posebno u Slavoniji, siromaštvo i da ima gladnih ljudi, a to nije Hrvatska kakvu su sanjali braneći je.
>> Sami konstruiramo male helikoptere kojima fotografiramo iz zraka
109.brigada spada među najbolje pričuvne brigade koju respektiraju sve gardijske brigade, oni su prava borbena brigada koja nije samo davala stražu i povlačila se čim bi pale dvije granate, 202 poginula R.I.P.