Slikom na sliku 2: Letonci žele da EU pokrene TV kanal na ruskom jeziku

U zraku se osjeća rastuće nepovjerenje i neprijateljstvo prema Moskvi. Nešto doslovnije i bučnije, u zraku se osjeća i prisutnost NATO-ove "baltičke zračne policije", koja je lani više od stotinu puta poletjela u znak reakcije na navodne upade ruskog ratnog zrakoplovstva i mornarice u zračni ili morski prostor triju baltičkih država članica NATO-a i EU. To je trostruko više od broja takvih incidenata u 2013. godini. Posljednji sovjetski predsjednik i lider perestrojke Mihail Gorbačov u intervjuu za Der Spiegel upozorava na mogućnost novog velikog rata u Europi zbog Ukrajine, što je upozorenje koje izaziva zebnju. Nešto je, dakle, divlje u zraku i to se osjećalo dok sam sjedio na večeri s dužnosnicima i diplomatima letonske vlade u Rigi prošli tjedan. "To je postalo neizdrživo", govori jedan mladi letonski diplomat ponavlja: "Ne-iz-dr-ži-vo". Međutim, ono o čemu govori nije izravna vojna prijetnja, nego ruska televizijska propaganda. 

Iz "bruxelleskog bunkera", gdje nastaju ove kolumne, prošli sam se tjedan nakratko preselio u "baltički bunker". U Rigu, glavni grad Letonije, koja je 1. siječnja preuzela šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije. Zajedno s grupom kolega stranih dopisnika iz Bruxellesa, prvo sam susreo ministra vanjskih poslova Letonije, koji kaže da ne bi želio da se predsjedanje njegove zemlje Unijom doživi kao "antirusko". Činjenica da to mora posebno naglašavati govori sama za sebe. Letonija je, uz Litvu i Estoniju, unutar EU jedan od najvećih kritičara politike ruskog predsjednika Vladimira Putina. I Letonija sada ima neke "svježe" ideje. Jedna od njih, koju mi za večerom u Rigi pokušava objasniti mladi letonski diplomat, zajednički je odgovor Europske unije na rusku propagandu. Ideja je prilično radikalna, skupa, dosad nikad pokušana i u startu vrlo teško izvediva, a glasi ovako: Europska unija bi trebala pokrenuti i financirati TV postaju na ruskom jeziku, koja bi se obraćala ruskim govornicima koji žive u državama EU i koja bi kontrirala propagandi ruskih TV kanala poput ORT, RTR, REN-TV...

"Ne želimo da EU pokrene kontrapropagandu protiv Rusije. Nikako ne smijemo kopirati ono što radi ruska propaganda, ali s drugim predznakom. No, trebali bismo pokrenuti TV kanal koji će ruskim govornicima u EU pružati nepristranu, točnu informaciju, jer ono što sada gledaju na ruskim kanalima uvjerava ih da, primjerice, u baltičkim državama EU ruska manjina ne može zajedno živjeti s većinom", kaže taj diplomat. 

Među nekoliko stranih kolega koji su ga slušali zajedno sa mnom, imao sam osjećaj da jedino ja, koji dolazim iz Hrvatske, razumijem o čemu govori. Govorio je o ruskim kanalima, ali kao da je pričao o kanalu beogradske televizije tijekom 1990-ih, koja je objavljivala svakakve propagandne laži, uključujući i vijest da Hrvatska (1992.) "uz pomoć njemačkih tehničara" proizvodi atomsku bombu! Uostalom, zar teze ruske propagandne mašinerije o tome da su Ukrajinci srušili malezijski putnički zrakoplov nisu iste kao teze srpske ratne propagandne mašinerije da su muslimani sami sebe poubijali u granatiranju sarajevske tržnice Markale. 

U Letoniji ruska manjina čini čak 26 posto stanovništva, u Estoniji 25 posto, u Litvi šest posto i shvatljivo je zašto te zemlje žele da njihovi ruski govornici budu bolje informirani, a ne izmanipulirani propagandom. Ono što brine ljude poput letonskog diplomata s kojim sam razgovarao u Rigi je osjećaj da, za razliku od sovjetskih vremena kad su mnogi gledatelji duboko u sebi shvaćali da je riječ o državnoj propagandi, sada pristrana informacija ne izgleda nužno kao propaganda, već je ponekad lijepo zapakirana kao vijest ili analiza.  

Sve je to razumljivo, ali ideja da bi se EU na bilo koji način trebala uključiti u informacijski rat s Rusijom osnivanjem "europskog ruskog TV kanala" osuđena je na propast. To je unaprijed izgubljena bitka. Televizije koje svjesno igraju na pristranost umjesto objektivnosti dobivaju bitku i u Americi, gdje desničarski Fox News tuče po gledanosti objektivni CNN. 

Najučinkovitije što baltičke članice EU i druge zainteresirane zemlje mogu učiniti za bolje i točnije informiranje svojih građana koji govore ruski je da uzvrate – slikom na sliku. Ta dobra, stara emisija HTV-a iz doba Domovinskog rata i danas može biti iskorištena kao primjer.