Prvi željezni TV toranj s vidikovcem na 82. katu sagrađen je na Sljemenu, najvišoj točki Medvednice, 1960. godine. Vidikovac je otvoren za posjetitelje 1965. godine, no u panoramskom pogledu na Zagreb i okolicu građani su mogli kratko uživati jer je nedugo nakon otvaranja nezaposlenima ulaz zabranjen. Toranj je srušen 70-ih godina zbog gradnje novog, 169 metara visokog armiranobetonskog tornja koji se na Sljemenu nalazi i danas. Pri izradi urbanističkih planova investitori, tadašnji PTT i RTZ, obvezali su se da će na novom tornju sagraditi dvoetažni zatvoreni ugostiteljski prostor s rotirajućom platformom i vidikovcem te dizalom za posjetitelje. Rečeno – učinjeno.
Na 95. metru tornja 1983. godine otvoren je kafić koji su Zagrepčani posjećivali uglavnom vikendima uživajući u raskošnu pogledu na grad, Hrvatsko zagorje, Plešivicu, Papuk, Pohorje, a za lijepa vremena mogli su uočiti čak i obronke austrijskih Alpa. U panoramskom pogledu s vidikovca posjetitelji su i ovaj put uživali kratko jer je iz ekonomskih razloga zatvoren nakon nekoliko mjeseci. Troškovi poslovanja, naime, bili su previsoki u odnosu na potrošnju i broj gostiju. Zbog toga su obeshrabreni investitori ubrzo odustali i od ideje o uređenju rotirajućeg restorana.
Revitalizaciju tornja zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić najavljivao još 2001. godine, no konkretni su potezi izostali. Razlog su tomu, najvjerojatnije, potencijalni ulagači, koji glavom bez obzira bježe od ulaganja u toranj računajući, valjda, da im dobit od sljemenskih vikend-posjetitelja neće biti dovoljna za pokriće troškova.
Kako stvari sada stoje, jedini zagrebački vidikovac ostat će nedostupan posjetiteljima do daljnjega. No, kako gradski oci najavljuju gradnju nove žičare, koja bi trebala voziti od podnožja do vrha Medvednice, možda će se ipak naći netko voljan uložiti novac u toranj te ponovno omogućiti Zagrepčanima i turistima, koji su u metropoli sve brojniji, uživanje u panoramskom pogledu.