Sloboda govora 
i govor mržnje – 
gdje je granica?

Originalno preuzeti iz skandinavskog folklora, trolovi su bili groteskna i neinteligentna stvorenja koja žive ispod mostova i jedu sve i svakog tko pokuša prijeći most. Internetski trolovi, vrlo slično kao i u pričama iz kojih su proizašli, su kritičari zbog kritike. Ne želje boljitak niti intelektualnu raspravu, njima su novi mediji omogućili platformu za širenje mržnje spram bilo koga, što aktualnija i sočnija tema, tim više buja njihova malicioznost.

Trolovi su ekstenzija najživčanijih vozača u prometu, osobe koja je poslana na već treći šalter u poreznoj ili ikonice za loadanje koje je blokirana već satima. Dok većina ljudi tu uzrujanost sublimira u nešto konstruktivno, dobar dio dozvoli da preraste u bijes kojeg je najlakše izraziti na internetu i naći tisuće gnjevnih supatnika s kojima ne trebaju dijeliti mišljenje, ali dijele poriv za ispoljavanjem najnižih emocija.

Nevjerojatna mogućnost javne komunikacije tolikog broja ljudi nagrađena je morem nesuvislih, često rasističkih i seksističkih komentara. U vrijeme društvenih mreža, sveprisutnosti dijeljenja i komentiranja, lako je zaboraviti da se ne radi o fikcionalnom prikazu života već stvarnim ljudima koji stoje iza avatara i priglupog korisničkog imena. Trolovi postoje otkad je mišljena i emocija, širenjem dostupnosti i opskurnosti novih medija komunikacije, njihov uzlet bit će sve osjetniji i nemoguće ga je spriječiti. Niti bi se trebao, jer kao što ja imam pravo napisati svoje mišljenje, netko drugi ima pravo reći da sam “nepismna glupaća” (citiram).

Problem je granica slobode govora i govora mržnje i kako je definirati. Facebook ima vrlo rigidna pravila za svoje korisnike, a ipak ćemo nerijetko vidjeti pornografiju, svastike, gnjusne komentare i prijetnje (zdravom razumu ili još gore, osobama). Dok ćemo slobodu govora priznati kao jednu od najbitnijih tekovina društva, adaptirajući se vremenu u kojem živimo, jednako bismo trebali osvijestiti posljedice i teškoće koje takva vrsta govora može donijeti. U svakodnevnom životu bismo na situaciju gdje jedna osoba ili skupina ljudi doživljava najintimnije uvrede okružena razularenom gomilom reagirali.

Vrlo je lako tvrditi da smo pobornici slobode govore gledajući alternativu kao oživljavanje represivnog aparata u Orwellovu stilu, ali ova tema je u digitalno doba slojevitija je jer prvi put u povijesti toliko ljudi može izraziti mišljenje, uvredu ili ponižavajući komentar bez svijesti o posljedicama. Baš kao što će se većina složiti da propagiranje pedofilije ili piromanije ne bi trebalo stavljati u kategoriju slobode govora, zašto bi trebalo govor mržnje?

Polemika o tome što točno čini govor mržnje neće jenjavati, ali to ne znači da nije nužno implementirati vrlo konkretna pravila koja, ponekad i nauštrb toliko zloupotrebljavane sintagme slobodnog govora, koja je sama postala floskula, jasno definiraju pravila ponašanja. Jer koliko god se tome protivili, naš život je jednako digitalan kao što je i stvaran danas.