Intervju ministrice Nine Obuljen Koržinek u Večernjem listu u kojem je navela i “da se nedopušteni sadržaji često dijele anonimno, a sloboda mišljenja i govora je sloboda osobe s imenom i prezimenom” odjeknuo je u javnosti. I hrvatski i europski problem je što se sadržaji koji se mogu podvesti pod govor mržnje, koji potiču netrpeljivost, nasilje, često iznose anonimno na internetu. Može li se taj problem riješiti ako se sloboda govora ograniči na osobe s imenom i prezimenom i je li to moguće?
Zloupotreba tuđeg imena
Politologinja i komunikologinja, prof. Smiljana Leinert-Novosel (na slici) upozorava na jedan problem:
– Mogu samo zdravorazumski reći da svi koji su na internetu nemaju dokazani identitet jer se možete pod bilo kakvim imenom registrirati i raditi što hoćete. Problem i je što se na internetu gubi veza s konkretnom osobom i možete u nečije ime i u ime ne znam čega raditi što hoćete.
Niste na društvenim mrežama uvijek pod svojim imenom i prezimenom. Što ako niste? Onda možete pisati nedopuštene sadržaje! Velike svinjarije i nastaju jer ljudi više ne osjećaju odgovornost, jer su se skrili iza krinke anonimnosti. Tada počinju neugodne komunikacije – kaže Leinert-Novosel.
Sociolog Krešimir Krolo (na slici) drži da iza izjave ministrice možda stoji dobra namjera, ali posljedice mogu biti problematične. Problem online komunikacije su individualno uznemiravanje, “cyberteroriziranje”...
– Kad komentirate političke i javne teme, tu je važniji sadržaj nego je li netko potpisan imenom i prezimenom. Ako želimo dignuti kvalitetu javne rasprave o javnim politikama, čini mi se kvalitetnija mjera, o kojoj sam negdje čitao, da čitatelji ispune test jesu li s razumijevanjem pročitali tekst i tek ga onda mogu komentirati.
Ako pripadate dominantnoj kulturi i političkom spektru, s imenom i prezimenom se osjećate sigurno nešto reći, ali ako ste dio manjinske priče, to je nezgodno jer možete biti izloženi javnom progonu, uznemiravanju.
Treba odvojiti individualno od političkog kad je riječ o komentiranju pod imenom i prezimenom jer može doći do autocenzure u komentiranju javnih politika. Ako nemate mišljenje većine, promislit ćete želite li ga pod imenom i prezimenom iznijeti i koje to posljedice ima za vaš život, šefa, okolinu. Nedopuštene sadržaje neka uklanjaju vlasnici društvenih mreža i administratori na portalima – kaže Krolo.
U drukčijem položaju
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić (na slici) smatra da nema pravnog uporišta za tezu da je sloboda govora samo sloboda osoba s imenom i prezimenom.
– Sloboda izražavanja temeljno je pravo, zajamčeno Ustavom i međunarodnim dokumentima, i proizlazi iz činjenice da se netko rodio kao ljudsko biće. Ako ministrica smatra da to pravo imaju samo oni pod imenom i prezimenom, a ne pod nadimkom ili izmišljenim imenom, trebala bi reći koji je opravdani razlog za to i zašto ih se dovodi u drukčiji položaj u odnosu na ostale.
To nije isto kao da se netko lažno predstavi u službenoj korespondenciji pred državnim tijelom. Jako bi teško bilo pravno argumentirati da netko tko iznosi mišljenje anonimno ima ograničenu slobodu izražavanja. Svrha treba biti izbacivanje nedopuštenog sadržaja, jer netko će pristojan sadržaj navesti anonimno, a netko sporan pod imenom – ističe Palić.
>> Pogledajte video o aferi SMS
Problem je da ako nisi u mainstreamu, sve ti mogu protumačiti kao govor mržnje. Nismo to jednom vidjeli... Ovo što Obuljen, tj. HDZ predlaže je čista cenzura, ništa drugo. Uostalom to je i obaveza prema Marakeškom sporazumu, gdje direktno kažu da se moraju kontrolirati negativne vijesti o migrantima. Ne lažne, već negativne... A koliko ta cenzura ima smisla? Pa vidjeli smo cenzuru vezanu uz migrante na djelu u Njemačkoj, pa smo dobili nikada jači AFP... Hrvatska vrlo rado preuzima sve te EU direktive i norme, naročito te vezane uz razne zabrane. A EU zapravo ništa drugo niti ne izmišlja, nego birokrati samo gledaju kako uvesti kontrole, norme, poreze i zabrane. Cijeli svijet posvećen je razvoju i nagrađivanju sposobnih, EU je čvrsta u odluci kočenja bilo čega novoga, oporezivanju istog, a umjesto sposobnih nagrađuju se potrebiti. U takvom okruženju uopće nije čudno što su primanja struke kud i kamo veća izvan EU-a, što nema tehnološkog proboja u EU, nema niti jedne vodeće svjetske tehnološke firme iz EU-a, ništa... Baš sam tražio nešto što je došlo u zadnje vrijeme iz EU-a. Jedino što sam našao jest da su napravili bolje modele za vremensku prognozu od Amerikanaca, a i u to su uložene tuste milijarde poreznog novca... Pa EU nije uspjela napraviti satelit Gallileo za pozicioniranje...