Predrag Sloboda (64) jednom je naglasio: Pro Recco je biznis, Primorje je ljubav! Sloboda je postao predsjednik VK-a Primorje 2009. godine, kada je u dogovoru s Gabrieleom Volpijem preuzeo vođenje riječkog kluba koji je tada financirala fondacija Social Sport, današnji većinski vlasnik HNK-a Rijeka. U riječki vaterpolo Sloboda je ušao kao iskusni vaterpolski djelatnik, šest godina bio je dopredsjednik Pro Recca i prvi Volpijev suradnik:
– Nisam nikada igrao vaterpolo, ali sam odrastao uz generaciju Zorana Roja, poslije su moji sinovi igrali vaterpolo, cijeli sam život proveo uz bazen. Počeo sam se polako uključivati u vaterpolo kada je Volpi počeo voditi Pro Recco, on je veliki zaljubljenik u vaterpolo. U to doba Pro Recco je vjerojatno imao najbolju momčad svih vremena. Nagovorio sam Volpija da preuzmemo Primorje, iako moram naglasiti da Volpi jako voli Rijeku. Često je dolazio ovamo davno prije nego što smo ušli u Primorje, nije u Rijeku došao zbog vaterpola ili nogometa. Riječka veza datira od vremena kada je Zdravko Ćiro Kovačić trenirao s Reccom, dok je bio predstavnik bivše Jugolinije u Genovi. Ivica Jobo Curtini također je bio blizak s ljudima iz Recca – govori Sloboda.
U vašem mandatu Primorje je postalo najbolji hrvatski klub, osvojena su tri Kupa, dvije Jadranske lige, prošle sezone osvojeno je prvo državno prvenstvo nakon 77 godina. Zanimljivo je da su najveći rezultati ostvareni nakon što ste se razišli s Volpijem?
– Volpi se razočarao u LEN-u, priča nije završila dobro, ali se pokazalo da vaterpolo ne bi mogao opstati da ga je LEN nastavio voditi kao prije. Kada je Volpi izašao iz Pro Recca, smatrao je da više ne bi smio financirati Primorje, što je bila moralno ispravna odluka. Volpi se vratio u Recco nakon dvije godine, ali ne kao prije. Recco danas vode drugi ljudi, klub ima generalnog sponzora, Volpi pomaže, ne znam točno koliko jer više nisam u tim vodama. Nastavili smo zajedno raditi na boljitku vaterpola. Razmjenjujemo iskustva, pričam često i s ljudima iz Recca, kao i s ljudima iz LEN-a.
Nakon sportskog uslijedio je poslovni rastanak s Volpijem?
– Plovio sam do 1982. godine, dolazio sam često u Nigeriju i, kada je Volpi osnovao firmu, koja se danas zove Intels, ponudili su mi posao koji sam prihvatio. Tada je u firmi bilo dosta Hrvata, da bih od 1984. neko vrijeme ostao sam. Devedesetih godina opet su počeli dolaziti Hrvati, tako da smo poslije opet postali brojni. Otišao sam iz firme nakon 35 godina, normalno je to u životu. I dalje puno putujem iako sam smanjio intenzitet. Dok sam radio u Nigeriji, nije me bilo najmanje 10 mjeseci godišnje, sada izbivam sedam-osam mjeseci. Malo je podnošljivije, ipak imam 64 godine. Imam još puno energije. Da nemam, ne bih bio u svemu ovome.
Koliko je istine u tome da ste se s Volpijem sukobili oko povratka Sandra Sukna u Recco, odakle je jedan od najboljih igrača na svijetu došao u Primorje?
– Ma, ne! Kada je Volpi otišao iz Recca, igrači su ostali bez ugovora, medijska prašina dignula se jedino zbog odnosa između obitelji Sukno i Juga. U to ne ulazim. Sandro je otišao iz Juga u Recco, kada ja više nisam bio u Reccu. A koji to klub danas ne bi doveo Sukna!? Kako ga uspijevamo zadržati? Iznenadili biste se kada biste uvidjeli koliko je Sandro draga osoba. Dolazi iz vaterpolske obitelji, ne postoji ni jedna druga obitelj u kojoj su otac i sin osvojili zlatne olimpijske medalje. Sandro se dobro snašao u Rijeci, studira... Mislim da je najbolji igrač na svijetu, a budućnost je pred njim. Dok je igrao, za Vladu Vujasinovića su govorili da ga nakon utakmice boli glava dok sve ostale igrače bole ruke i noge. Ja bih isto rekao za Sukna.
Ulica nije riješenje
Kada je Social Sport preuzeo Primorje, s vama je u klub došao Damir Mišković, tu negdje počinje medijski puno zanimljivija priča o usponu riječkog nogometa?
– Damir je još uvijek u Primorju! Ja nikada nisam bio izravno uključen u nogomet, projekt HNK Rijeka od prvog dana vodi Damir, koji radi vrlo kvalitetno.
Mišković je ugodno iznenadio silnom količinom energije i entuzijazma što je u poslu ponekad važnije čak i od novca?
– Bilo je novca i prije, ali su danas klupske strukture i organizacija drugačije. Mi slično razmišljamo jer nismo došli u sport kao bivši aktivni sportaši, već iz poslovnog okruženja. Nikoga ne kritiziram, svatko ima svoj način rada, način na koji mi radimo pokazao se uspješnim. Niti gledamo, niti komentiramo druge! Damir radi krasan posao, pogledajte gdje je Rijeka danas. Istina, igrala je prije 30-ak godina protiv Reala i Juventusa... Prije smo stalno ponavljali što je bilo, danas govorimo o onome što se sad događa.
Otkada ste postali predsjednik HVS-a, osvojeno je olimpijsko zlato i prvo mediteransko zlato. A javnosti je najmanje poznato što se dogodilo otkad ste u srpnju 2014. godine postali predsjednik Nacionalnog vijeća za sport?
– Nacionalno vijeće za sport osnovao je Sabor, njegova je funkcija savjetodavna i prije svih trebali bismo savjetovati matično ministarstvo. Ima nas iz svih sportova, s nama su predstavnici HOO-a, akademskog sporta, sporta gluhonijemih... Ukratko, iz svih struktura koje oblikuju hrvatski sport. Trebali bismo se sastajati jednom mjesečno i davati mišljenja u rasponu od naturaliziranja stranih sportaša do toga kako radi Kineziološki fakultet. Sada bismo trebali dati mišljenje o novom Zakonu o sportu, koji bi trebao proći prvo čitanje u Saboru.
Kako kao predsjednik vijeća komentirate događanje navijača u nogometu?
– Problemi se mogu rješavati jedino razgovorom, tako barem funkcioniramo u Vaterpolskom savezu. Mislim da se problemi ne mogu rješavati na ulici. Uvijek će biti nezadovoljnih, ali ništa se ne može riješiti silom.
Nije tajna da ste u dobrim odnosima sa Zdravkom Mamićem i Davorom Šukerom, koje dio navijača i javnosti proziva zbog načina vođenja nogometa?
– U Skupštini HNS-a ne sjedi samo Zdravko Mamić, ondje sjede ljudi iz cijele Hrvatske. Svi su stariji od 18 godina i mogu glasati kako žele.
Mamiću se baš ustroj predbacuje kao najveći sportski krimen, je li ustroj skupštine HNS-a postao preslika ustroja skupštine Dinama?
– Ne mogu o tome suditi, nisam dio toga miljea. Pa i Damirovu su sliku nosili na Rivi, čemu to?
Ista pravila vrijede za sve
Vjerojatno zbog prisnog Miškovićeva odnosa s Mamićem, koji je u Rijeku poslao skoro cijelu momčad?
– Zašto igrači Dinama nisu išli u druge klubove? Pa nisu Rijeku odabrali slučajno! Čitam da u HNS-u ništa ne funkcionira dvadeset godina. Pa nije Mamić dvadeset godina u HNS-u! Ne možemo Zdravka Mamića poistovjetiti sa svim problemima u hrvatskom sportu. Koliko je samo inspekcija bilo u Dinamu? Otvorili bi Goli otok da su nešto pronašli! Preuveličavaju se problemi, a smatram da je potpuno pogrešno reći "neću igrati utakmicu", što su napravili čelnici Hajduka. Kada je ženska ekipa Primorja odbila igrati, izbačena je iz lige odlukom saveza kojemu sam ja na čelu. Izbačena je zato što tako piše u pravilniku! Ženski vaterpolski klub Primorje nakon toga se ugasio iako se prirodno oslanja na VK Primorje kojemu sam predsjednik. Ista pravila vrijede za sve! Hrvatski sport ima puno više problema od ovih koji se potenciraju, mi bismo trebali razgovarati o tome kako da većina sportskih klubova preživi u ovim vremenima, a ne da deset dana po medijima traje potraga za Šukerom! Pa neće Vaterpolski savez prestati raditi kada ja odem dva tjedna na put, ima dovoljno sposobnih ljudi koji ga vode.
Tema preživljavanja HR-sporta postaje prioritetna otkad EU nameće drukčiji način financiranja sporta. Lokalne samouprave financiraju samo sport mladih, realni sektor više ne postoji?
– Prošle sezone na priprema u Rijeci bili su mladi igrači Honveda. Njihov se klub zapravo zove Honved Youth Club, vaterpolski klub Honved je druga firma. Nama lokalna samouprava sufinancira rad škole vaterpola, nedavno su revizori utvrdili da radimo kako treba. Drukčije je kada se sport financira svojim novcem kao što mi radimo, drukčije je kada se financira novcem lokalnih samouprava. Treba razlučiti koji su sportovi od nacionalnog interesa, koji su financijski samoodrživi, a sve ostalo morat će se okrenuti drugim izvorima financiranja.
Vaterpolo sigurno ne spada u financijski samoodržive sportove, kakvo zadovoljstvo pronalazite u ulaganju u Primorje?
– Koliko god nam bilo drago, Primorje donedavno nikada nije nešto posebno predstavljalo u europskim okvirima. Nakon dvije-tri sezone uspjeli smo ga pozicionirati na europskoj karti, rekli smo da prve trofeje očekujemo nakon 3-4 sezone, ali su stigli ranije. Treći Kup koji smo nedavno uzastopno osvojili dokaz je da radimo dobro. Postoji još jedan razlog za zadovoljstvo: danas u Primorju trenira dvjestotinjak djece. Ne kažem da se prije nije radilo, ali nije se radilo kontinuirano. Sada rad s mladima polako dolazi na naplatu, prvoj momčadi priključena su trojica, četvorica naših mladih igrača. Ali, nedavno smo u pravilnike morali unijeti odredbe obiteljskog zakona, što je preslika europske norme koja određuje da su nakon navršenih 18 godina igrači slobodni i da mogu otići kamo žele bez odštete. Sad se pitam zašto bih ulagao u mlade? Neka netko drugi to radi pa ću uzeti mladog igrača kad navrši 18 godina! Ne govorim to samo zbog vaterpola, gdje najbolji igrač na svijetu godišnje zarađuje kao prosječni hrvatski nogometaš!
>>Kramarića još samo potpis dijeli od Leicestera, ukupna vrijednost transfera 18 milijuna eura!
JOK. samo 19.