Prekinuti su pregovori između Srbije i EU o pridruživanju i stabilizaciji. Politika Europske unije prema Srbiji, koju su u diplomatskim krugovima podsmješljivo nazivali politikom "zadnjih rokova", prolongirala je neriješeno stanje unedogled. Bilo za izručenje ratnih zločinaca, bilo za liberalizaciju tržišta ili za nešto drugo, Bruxelles je Srbiji uvijek davao nekakve "zadnje rokove" u koje ionako nitko nije vjerovao.
To je najviše štetilo samoj Srbiji. Umjesto da pronikne u bit problema i sagleda intelektualnu podlogu velikosrpske politike, u Europskoj je uniji, na žalost, prevladavala politika izjednačavanja krivnje za rat. Jer dok je Bruxelles Koštuničinu vladu koja se održava zahvaljujući Miloševićevoj partiji doživljavao kao nekakvo "manje zlo" od Šešeljevih radikala, Koštuničin savjetnik Aleksandar Simić je u Austriji, koja trenutačno predsjeda Europskom unijom, zaprijetio da nijedan srpski političar nikada neće pristati na neovisnost Kosova. Simić je tražio da se bosanskim Srbima omogući pravo na samoodređenje. Jasno je da bi to dovelo do rata u susjednoj Bosni i Hercegovini, ali ga nitko iz Europske unije nije na to upozorio.
Koštuničin dugogodišnji prijatelj Kosta Čavoški nedavno je u Međunarodnom press centru u Beogradu promovirao knjige Radovana Karadžića, u kojima ovaj poriče da su Srbi ikada počinili bilo kakav zločin. Za najnovije prezentacije Karadžićeve knjige Čavoški je izazvao pljesak prepune dvorane najavom da bi "brat Radovan" svakog trenutka mogao doći. Karadžićev izdavač Moholj najavio je izlaženje Karadžićeva romana "Hronika čudesne noći". Beogradski časopis "Zbilja" dodijelio je Radovanu Karadžiću čak nagradu za "životno djelo". Kakva to zbilja danas vlada u Srbiji?
Još je teže pitanje poznaju li u Bruxellesu uopće tu zbilju? Ako su u Europskoj uniji mislili da će Srbiju bez intelektualne katarze privući u Europu, onda je to bila velika zabluda. Ta je politika doživjela slom. Ona je s političke pozornice pomela i one malobrojne srpske političare koji su radili na uključivanju Srbije u europske integracije. Uslijedio je odlazak potpredsjednika vlade Miroljuba Labusa, koji je izjavio da u Kostuničinoj politici ne želi više sudjelovati. Labus je podsjetio premijera da je Mladića svuda tražio, samo ne tamo gdje se stvarno nalazi.
Kostuničina je vlada pred slomom. Šešeljevi radikali su najjača stranka u Srbiji. Prekid EU sa Srbijom mogao bi, nakon krize zbog proširenja i odbijanja Ustava, i za Uniju imati negativne posljedice. Destabilizacija europskog jugoistoka ujedno je i destabilizacija cijelog kontinenta.