- Šašavica je obranila maturu! Sve se može kad se hoće! - uzbuđena je bila 18-godišnja Ena Šarac iz Osijeka. A njezine riječi uistinu imaju težinu. Iz bolnice je došla tek dvije večeri ranije. Život joj je još jednom, po tko zna koji put, bio u opasnosti i opet je, u svom stilu, izašla kao pobjednica i s osmijehom od uha do uha.
Tumor na mozgu uklonjen joj je u ožujku, nakon 11 godina duge borbe s opakom bolešću. Nedaćama tu nije bio kraj. Slomila je kuk u lipnju padom sa stepenica, a hospitalizirana je nedavno i zbog krvarenja u mozgu. S hodalicom se u četvrtak zaputila u osječku Ekonomsku i upravnu školu.
- Nisam imala tremu, jedva sam čekala da i to završim. Iskreno, nemam pojma s kojom sam ocjenom maturirala. Nakon rečenice \"Čestitam, Ena, upravo si završila srednju školu\", ništa više nisam čula – ponosna je Ena. Unatoč nizu operacija, dijabetesu pa svojedobno i 16 mjeseci prikovanosti uz invalidska kolica, nije izgubila niti jednu školsku godinu. Rok za polaganje ispita imala je do rujna, no \"riješila\" ih je u lipnju, kada i njezine razredne kolege. Nije željela \"kaskati\" za njima.
- Rekla sam si, ne može niti dan duže! - smješka se. Pala je koncem lipnja sa stepenica i slomila desni kuk. \"Otvaram firmu za razbijanje betonskih stepenica kukovima\", napisala je tada na svom Facebook profilu - Osjetila je prvo kako joj kuk \"ispao\". Narasla je naglo 15-ak centimetara jer su joj se nakon operacije oslobodili određeni centri u mozgu pa to još nije sve sjelo na svoje. Tijelo joj praktički tek sada ulazi u pubertet – objašnjava majka Biserka. Majka ju bez nadzora ne smije ostaviti ni 20-ak minuta. Ena odmah odbaci hodalicu i samostalno počne hodati.
- Čim joj okrenem leđa, odmah začujem \"hop, hop\". Nimalo nema mira – smješka se majka. Lijek koji je pila nakon loma kukova izazvao joj je krvarenje u mozgu pa je prva dva tjedna kolovoza provela u bolnici u Zagrebu. - Bili smo u toplicama kad su joj odjednom poiskakale modrice posvuda. Planirali smo taman ići kući. Rekli su nam kasnije da bi iskrvarila na putu, stigli smo liječniku doslovce \"pet do 12\" – govori majka. Ena je pet-šest dana spavala doslovce sjedećki. Kada je izašla iz bolnice, ispunila si je veliku želju – susrela se s roditeljima pokojne Nore Šitum, Đanom i Ivicom. Fakultet za sada neće upisivati, posvetit će se zdravlju. Nakon tolikih godina provedenih po bolnicama, sama je sebi, šali se, naučila postavljati dijagnoze. Nagovaraju je, stoga, da upiše medicinu. Ena na to ni ne pomišlja.
- Toliko sam nepravde osjetila na svojoj koži da ne bih mogla izdržati gledati bilo kakav primjer nepravde – pojašnjava. Želja joj je studij kojega kod nas još nema – dječja prava.