I dok Slovačka slovi kao srednjouropski tigar koji se razvija divovskim koracima i u koju se sve više slijeva strani kapital, a tvornice niču kao gljive poslije kiše, unatoč najavama da će u kratkom roku postati jadranski tigar, upravo po uzoru na Slovačaku, te njezinu prethodnicu s nadimkom tigar Irsku, Hrvatska i dalje tapka u mjestu.
Zamah
U čemu je tajna slovačkog zamaha koji je proteklog tjedna pohvalio i Međunarodni monetarni fond? Prije svega, ističu stručnjaci, slovački uspjeh rezultat je odlučnosti provođenja bitnih strukturalnih reformi, a posebice fiskalne, reforme radnog zakonodavstva te porezne reforme. Konkurentnost slovačkog tigra povećana je velikim dijelom zahvaljujući takozvanom flat porezu, odnosno ujednačenoj stopi od 19 posto, koja je pokrenula dodatna ulaganja u državu te povećala porezne prihode smanjujući sivu ekonomiju. Hrvatska, naime, na tom području tek kozmetički djeluje, a pravog okršaja sa sivilom još nema, kao ni poreznog olakšanja za ulaganja.
Poslovna klima i uvjeti poslovanja u Slovačkoj su u samom vrhu. Hrvatska je, barem kad je riječ o posljednjem izvješću Svjetske banke, još uvijek obavijena mrakom. Slovačka je među prvih 20 zemalja u svijetu po "lakoći poslovanja", a Hrvatska je na začelju, uz afričke zemlje, Indiju i Brazil. Naime, od 145 zemalja, Hrvatska je u krugu onih u kojima je vrlo teško poslovati i pokretati biznis. Pokretanje posla u Hrvatskoj podrazumijeva čak 12 administrativnih koraka, za što je potrebno gotovo 50 dana, a za upis nekretnine u katastar potrebno je pak 956 dana, odnosno više od dvije i pol godine.
Poražavajući podaci Svjetske banke dovoljno govore o tome zašto investitori nerado ulažu u Hrvatsku. Hrvatska stoga mora što prije, upozoravaju stručnjaci, provesti niz strukturalnih reformi. Primjer Slovačke, koja je među 20 zemalja svijeta u kojima je najlakše poslovati, dokazuje da je za značajne reforme u procesu tranzicije dovoljno i samo pet godina.
Proizvodnja
Slovačka se hvali i velikim izravnim stranim investicijama. Gledano brojčano, i Hrvatska je, barem kad je riječ o 2003. godini, imala razloga za hvalu. No, za razliku od Slovačke, efekti takozvanih FDI-ja u Hrvatskoj su izostali. Jer, pravih greenfield ulaganja u pokretanje nove proizvodnje nije bilo. U Hrvatskoj se izravna strana ulaganja uglavnom odnose na monopole i oligopole, odnosno ulaganja u sektore bankarstva i telekomunikacija, a uglavnom su stigla kroz privatizaciju i reinvestiranu dobit. Usto, Slovačka je uspostavila pravu agenciju (SARIO) koja se bavi privlačenjem stranih ulagača, dok se u Hrvatskoj već godinu dana raspravlja o osnivanju agencija za poticanje ulaganja i izvoza. No, osim teoretiziranja i potrošenog papira, konkretnog rezultata nema.
Ipak, prilika je za Hrvatsku, mišljenje je nekih stručnjaka, u ulaganjima u takozvanu drugu generaciju usluga, što se odnosi na bankarske, financijske i računovodstvene usluge. No, prije svega, i ne samo zbog ulaska u Europsku uniju, valja se pozabaviti brojnim strukturalnim reformama i dovesti ih dokraja, a za to, smatraju mnogi, valja imati hrabrosti.
Lista
1. Novi Zeland
2. Sjedinjene Države
3. Singapur
4. Hong Kong (Kina)
5. Australija
6. Norveška
7. Velika Britanija
8. Kanada
9. Švedska
10. Japan
11. Švicarska
12. Danska
13. Nizozemska
14. Finska
15. Irska
16. Belgija
17. Litva
18. Slovačka
19. Bocvana
20. Tajland
*83. Hrvatska