Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u pismu Vladi, u kojem je izrazila zabrinutost za ekonomsko stanje nacije, istaknula je niz statističkih podataka koji svjedoče o dubini krize u Hrvatskoj. Vlada se već mjesecima hvali kako je zaustavila negativne trendove. Tko je u pravu?
Na razini 2003. godine
Hrvatski državljani tijekom ekonomske krize izgubili su oko 13 posto standarda, što je osjetno manje u usporedbi s Grčkom, ali iz podataka o BDP-u po stanovniku vidi se da je standard građana u Hrvatskoj puno niža nego u zemljama Europske unije. Tek se s Mađarima, koji su doživjeli deprecijaciju valute i žestoku krizu, možemo uspoređivati, ali i oni su ispred Hrvatske po ekonomskoj aktivnosti. Dok Hrvati imaju 10.454 dolara aktivnosti po stanovniku, Slovenci, kao i Grci, nakon krize imaju više od 18.000 dolara, što je osamdesetak posto više. Razina ekonomske aktivnosti pokazuje da je kriza hrvatsko gospodarstvo vratila na razinu iz 2003. Javni sektor nije poštovao tu prilagodbu pa se u krizi raširio uz pomoć duga. Procjene kažu da će do kraja 2015. javni dug narasti na gotovo 300 milijardi kuna, ali posljednji podaci HNB-a kažu da je u ovom trenutku dug javnog sektora oko 261 milijarde kuna, odnosno oko 67 posto BDP-a. Po tom parametru ne odskačemo u odnosu na zemlje tranzicije i ne možemo se tretirati kao zemlja iznimno visokog duga, ali problem leži u činjenici da Hrvatska nema predispozicije za brz ekonomski rast u srednjem roku.
– Domaća potrošnja i potražnja ne postoji zbog gubitaka radnih mjesta, koje procjenjujem na 200.000. Zbog nedostatka radnih mjesta građani nisu skloni potrošnji. Državni sektor mora smanjiti potrošnju za 20 milijardi kuna godišnje kako bi mogao porezno rasteretiti građane i na taj način potaknuti potrošnju i zamah ekonomije – rješenje je koje nudi konzultant Damir Novotny, koji potencijal za ubrzanje ekonomskog rasta nalazi i u privatizaciji državne imovine. Drži da država više nema što raditi ni u Ini ni u Podravki, a kamoli u manjim kompanijama poput ACI-ja, Sunčanog Hvara i plejade srednje velikih kompanija u kojima država posjeduje udjele, a napominje i da bi prodajom te imovine bio potaknut privatni sektor i da bi se lakše otvarala radna mjesta.
Lagani oporavak, ali...
Nedostatak radnih mjesta najbolnija je okolnost hrvatske ekonomije. Od početka krizne 2009. kada je radilo 1,52 milijuna ljudi, u Hrvatskoj je,prema pokazateljima Državnog zavoda za statistiku, izgubljeno točno 208.744 radna mjesta jer upravo toliko ljudi manje radi u Hrvatskoj. Istodobno broj nezaposlenih u Hrvatskoj uoči krize u prosincu 2008. iznosio je 240.455 ljudi, dok su u posljednjem mjesecu 2014. registrirana 316.763 nezaposlena, što je za 76.308 ljudi bez posla više nego prije krize. Uz iseljavanje iz države i negativne demografske trendove, krvna slika hrvatske ekonomije izgleda poprilično negativno. Iako se u posljednjem kvartalu 2014. očekuje lagani oporavak, nešto veći od nulte stope rasta, sitni pomaci na godišnjoj razini nisu dovoljni za oporavak standarda ni za pomak prema zemljama Europske unije. Dovoljno je reći da kamate koje plaćamo zbog zaduživanja države iznose godišnje više od 10 milijardi kuna, što je sada tri posto BDP-a i što znači da tek rast od 4 posto može zaista nešto i promijeniti.
>> Na stresnom testu, nastavi li se recesija, past će osam banaka
Pa ja to govorim vec godinama. Grcka je mila majka za nas. Mi smo uz Rumunje i Bugare daleko najgora clanica EU. Ja ne znam sto EU zeli postici okupljanjem sve veceg i veceg broja propaliteta kao sto smo mi. Sada hoce i Ukrajinu koja je gora od Albanije (Albanski per capita income je veci od Ukrajinskog)