Varaždinsko zelje do kraja prošle godine trebalo se upisati kao peti hrvatski autohtoni proizvod kojemu je na nivou EU zaštićena oznaka izvornosti. No nakon što su Slovenci uputili prigovor, ni u vidovečkoj Udruzi proizvođača povrća i voća Zeljari, koja taj proizvod već četvrtu godinu nastoji zaštititi u EU, ni u Ministarstvu poljoprivrede još ne nazdravljaju pjenušcem. Na pitanje eurozastupnice Marijane Petir o slovenskom prigovoru, nakon što je im je u dopisu podastrla argumente da je varaždinsko zelje hrvatsko, iz Europske komisije odgovorili su da imaju dva mjeseca da razmotre prigovor, koji je stigao 4. prosinca, nakon čega će hrvatsku i slovensku stranu pozvati na konzultacije. Varaždinsko zelje udomaćena je lokalna sorta, odlična za kiseljenje i skladištenje, tvrde iz slovenskog ministarstva poljoprivrede pa su ga u travnju 2012. upisali na svoju sortnu listu kao zelje varaždinsko 2 i zelje varaždinsko 3.
Nije im smetalo što je varaždinski kupus kao „predak“ varaždinskog zelja od 1994. na službenom popisu starih čuvanih sorti RH, a od našeg ulaska u EU 2013. i na sortnoj listi Unije. Lani su se pozvali su na članak europske uredbe o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode prema kojem se „ne može registrirati naziv koji je potpuno ili djelomično homonim s nazivom već upisanim u registar te ako registracija naziva predloženog kao oznaka izvornosti zbog ugleda, priznatosti i duljine uporabe žiga može dovesti potrošača u zabludu o pravom podrijetlu“. Samo ime zelja govori gdje se ono tradicionalno proizvodi pa je Zlatko Zagorec iz udruge Zeljari uvjeren da se Slovenci ustvari boje da sjeme koje su doradili i nazvali varaždinsko 2 i 3 više neće smjeti stavljati na tržište.
– Sjeme imaju pravo proizvoditi svi, i u Sloveniji, Srbiji, čak i u Rusiji ako žele. Mi samo štitimo konačni proizvod o kojemu zapisi postoje više od 200 godina – kaže on. U Hrvatskoj se godišnje proizvede 12 tisuća tona varaždinskog zelja, a oko 500 tona ima nacionalnu oznaku izvornosti. U EU ga najviše vole Šveđani. Zaštitom u EU proizvodnja bi se povećala na najmanje 20 tisuća tona. Dragutin Vincek, pročelnik Ureda za poljoprivredu Varaždinske županije, kaže da će, ne odbije li EK prigovor Slovenaca, o varaždinskom zelju najvjerojatnije biti postignut politički kompromis. Nitko ne može osporiti izvornost varaždinskog zelja, no Slovenci će na kraju vjerojatno dobiti pravo da još 15 godina koriste naziv varaždinsko zelje, koliko i hrvatski proizvođači imaju pravo svoje kobasice zvati kranjska i kranjska kobasica.
>> Objavljene specifikacije za 16 zaštićenih oznaka izvornosti za vino
>> „Muškatu momjanskom“ dodijeljena zaštićena oznaka izvornosti
E jesu ti Slovenci nezasitni. Hoće Sv.Geru, Savudriju, brend varaždinsko zelje i još štošta...Ne bih se čudio da se i kranjska kobasica ne bu smjela prodavati u HR..Malo ih je (stanu u širi dio Zagreba) al su puni sebe, bezobrazni i bahati.. Kako bi im bilo da svim slovencima koji imaju kuće na moru u HR povećamo pet puta raznorazne pristojbe.