Slovenci spremni za dogovor o dugu Ljubljanske banke

Današnji susret premijerke Jadranke Kosor i slovenskog kolege Boruta Pahora na Bohinju o pitanju stare devizne štednje sigurno ne može završiti dogovorom na štetu hrvatskih štediša koji potražuju svoj novac od Ljubljanske banke, odnosno njezine sljedbenice – Nove Ljubljanske banke. Štediše sudske sporove vode i potraživanja će im se vratiti, a u tome je dio njih već i uspio. Možda im se nakon današnjeg sastanka samo skrate dugogodišnji procesi koje vode na sudu i dobiju svoj novac brže. U slučaju da se nađe rješenje po kojem će netko na sebe preuzeti obvezu. No koji će u konačnici biti dogovor, ne zna se, ali optimizma ima. Pahor je jučer tako izjavio kako se nada da će Bohinj za problem Ljubljanske banke značiti onoliko koliko je Trakošćan značio za pitanje granice.

Basel ili prijenos obveza

Mogući scenarij rješenja je da neka od te dvije zemlje preuzme obveze na sebe, odnosno treća osoba, koja će isplatiti štediše, a novac potraživati od banke. Jedna od ideja Slovenaca bila je da se problem ponovno pokuša riješiti u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu, no upitno je koliko to može biti uspješno, jer je prije osam godina taj pokušaj propao, zato što je Slovenija tvrdila da je stara devizna štednja pitanje sukcesije, a pri tom stajalištu ostaje i sada.

– Da je to pitanje sukcesije, onda bi to bile obveze koje vode države, a u ovom slučaju riječ je o obvezi koju banka ima prema štedišama – kaže Milivoje Žugić, odvjetnik koji vodi najveći dio sudskih sporova domaćih štediša. Do sada je od nekoliko stotina oko osamdeset osoba dobilo tužbe, na što su neki čekali i deset godina. Banka u Baselu predlagala je prije osam godina kompromisni prijedlog, da se dio štednje riješi po teritorijalnom principu, dio po privatnopravnom, a što bi Vlade mogle razmotriti.

Prebijanje dugovanja

Nakon propalih pregovora u Baselu guverner HNB-a Željko Rohatinski inicirao je bilateralne pregovore. Jedan od prijedloga rješenja bilo je prebijanje dugova prema štedišama i potraživanja koje banka ima od hrvatskih tvrtki. No problem se javio već pri utvrđivanju točnog iznosa. Ako se danas nađe zajednička računica, možda se nađe i djelomično rješenje. Uz uvjet da je Slovenija zaboravila na nedavnu ucjenu u kojoj je kao odgovor na tražene dugove spomenula i usporedila potraživanja banke. – Ni pravno ni ekonomski to nije usporedivo jer štedišu ne zanima gdje i kome banka plasira njihov novac – rekao je Rohatinski.

Pitanje stare devizne štednje povuklo se opet nakon što nam je Slovenija zaprijetila blokadom pregovora u poglavlju Slobode kretanja kapitala, ako na hrvatsko tržište ne pustimo Novu Ljubljansku banku. No stajalište guvernera Rohatinskog je već godinama poznato – NLJB ne može u Hrvatsku dok se ne isplati stara devizna štednja. Vlada ga u tom stajalištu podržava, pa je stoga današnji sastanak važan s više aspekata, deblokade pregovora, dopuštenog ulaska banke na tržište pa s tim u vezi i pronalaženja rješenja o isplati stare devizne štednje. Inače, ovih dana NLJB pregovara i o novom ulagaču u banku s obzirom na to da je test izdržljivosti (tzv. stres-test) pokazao da ju je potrebno dokapitalizirati sa 219 milijuna eura. Zato je Pahor olabavio svoj stav i sada je spreman prepustiti većinski udio u NLJB stranom strateškom partneru, a spominju se i KBC i Goldman Sachs.