Slovenija je dosad izgubila sve sporove protiv Hrvatske

Slovenija je poražena i u posljednjem postupku što ga je pred međunarodnim sudovima pokrenula protiv Hrvatske, ovaj put u sporu pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP), zbog potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih tvrtki temeljem kredita što ih je Ljubljanska banka isplatila još u vrijeme bivše države. ESLJP se u ovom sporu proglasio nenadležnim, što je bilo i očekivano s obzirom na to da je riječ o sudu kojem se u pravilu obraćaju pojedinci i skupine koje smatraju da su im države kršile ljudska prava, dok su tužbe u kojima države tuže druge države pred ovim sudom iznimno rijetke.

Veliki senat ESLJP-a u presudi navodi da nije nadležan za tužbu zato što Europske konvencija o ljudskim pravima državama ne dopušta korištenje mehanizma međudržavne tužbe za obranu prava pravnih osoba koje nisu nevladine organizacije. Naime, članak 34. Europske konvencije dopušta tužbe fizičkih osoba, nevladinih organizacija i skupina pojedinaca, ali ne i država, dok članak 33. govori o međudržavnim sporovima, ali ne omogućava da država kao tužiteljica nastupa u interesu pravne osobe, u ovom slučaju banke u vlasništvu države.

Problem star tri desetljeća

Zbog toga se sud proglasio nenadležnim za slovensku tužbu i ova je presuda konačna, čime je zaključen posljednji veliki slučaj u nizu tužbi što ih je Slovenija pokrenula protiv Hrvatske pred međunarodnim sudištima proteklih godina, u jeku zaoštravanja političkih odnosa zbog arbitražnog spora. Ovu tužbu možemo smatrati posljedicom jedne druge presude ESLJP-a, one kojom je prije nekoliko godina Slovenija morala isplatiti nešto više od 400 milijuna eura hrvatskim i bosanskohercegovačkim štedišama Ljubljanske banke. Nakon što je Slovenija problem Ljubljanske banke početkom devedesetih “riješila” tako da je imovinu Ljubljanske banke prebacila na Novu ljubljansku banku, dok su potraživanja štediša ostala u “staroj” Ljubljanskoj banci, u kojoj se štediše nisu imale čime naplatiti, ESLJP je Sloveniji naložio da mora u cijelosti isplatiti hrvatske i bosanskohercegovačke štediše. Međutim,

Slovenija je otprilike isti iznos, 430 milijuna eura, zatim odlučila potraživati tužbom protiv Hrvatske temeljem nenaplaćenih potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih poduzeća. Ovo je četvrta presuda ESLJP-a koja se odnosi na problem Ljubljanske banke, jedan od najdugovječnijih i najkompleksnijih sporova što desetljećima opterećuje odnose Hrvatske i Slovenije. Europski je sud tim presudama Sloveniju proglasio u cijelosti odgovornom za povrat stare devizne štednje, a u jednom je predmetu odbacio tužbu Ljubljanske banke protiv Hrvatske zbog nenaplaćenih potraživanja od hrvatskih poduzeća. Tužbu protiv Hrvatske zbog istog razloga zatim je uložila slovenska država, vlasnica Ljubljanske banke, pokušavajući sudskim putem naplatiti potraživanja od hrvatskih poduzeća, i to tek nakon što je pred istim sudom Slovenija proglašena odgovornom za obeštećenje štediša.

Slovenija gubi sve sporove

Slovenija je u ovom postupku pokušala dokazati da su hrvatske pravosudne i izvršne vlasti svojim postupcima onemogućavale naplatu slovenskih potraživanja u redovitim sudskim postupcima što ih je pred hrvatskim sudovima pokretala slovenska strana (riječ je o ukupno 48 takvih postupaka), kršeći pritom više članaka Europske povelje o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, za što je nadležan upravo ESLJP. Ljubljana je tužbom tvrdila da je Hrvatska prekršila pravo na pravedno suđenje, jednakost pred zakonom, pravo na izvršenje sudskih odluka i pravo na suđenje u razumnom roku. Međutim, slovenska strana zbog odluke o nenadležnosti neće dobiti priliku pred sudom iznijeti svoju argumentaciju. Slovenija je dosad izgubila sve sporove što ih je pokrenula protiv Hrvatske: tužbe pred Sudom EU zbog arbitraže i terana, kao i arbitražu zbog nuklearke Krško.