Slovenija na listi svjetskih računalnih velesila, a kod nas prepucavanja s CijepiSe

Posve je nezapaženo prošla vijest iz Slovenije. U Mariboru je prošli tjedan službeno predstavljeno superračunalo Vega, čime je Slovenija stavljena na globalnu kartu računalnih supersila. To je prvi u nizu od osam planiranih računalnih centara visokih performansi u EU.

Kako su prenijeli slovenski mediji, superračunalo Vega ima snagu 6,9 petaflopsa, što znači da može izvesti 6,8 milijuna milijardi računalnih operacija u sekundi, i koristit će se u obradama velike količine podataka, u području umjetne inteligencije, kako bi se ubrzala identifikacija molekula za nove lijekove te kako bi se olakšalo praćenje zaraze novim koronavirusom što bi moglo spasiti mnoge živote. I još nekoliko važnih podataka, u svijetu postoji samo 13 država s jačim superračunalima. Za kraj, uz Sloveniju, ostalih sedam računalnih centara visokih performansi u EU bit će u Bugarskoj, Češkoj, Finskoj, Italiji, Luksemburgu, Portugalu i Španjolskoj. U svemu ovome Hrvatske nema nigdje.

Istina jest da se u Hrvatskoj razvio IT biznis, da imamo uspješne IT tvrtke i na globalnoj razini, kao i uspješne tvrtke budućnosti poput Rimac automobila, ali to nije to. Gdje je u tome pozicionirana Hrvatska kao država? Nema je nigdje na svjetskoj karti. Velika većina nas do prošlog tjedna nije ni čula da se na razini EU osniva osam računalnih centara visokih performansi. Sjećate li se one farse s Europskom agencijom za lijekove, koja je tražila novo sjedište unutar EU, nakon što je zbog Brexita odlučila napustiti London? Naši vrli i sposobni političari nisu bili u stanju ni lobiranje odraditi zadovoljavajuće, a kamoli da su osigurali uvjete da bi Hrvatska udomila neko tijelo EU! Slovenija je ušla na listu svjetskih računalnih supersila, a u Hrvatskoj je upravo u tijeku blamaža s nacionalnom internetskom platformom za prijavljivanje za cijepljenje protiv korone. I ministar zdravstva osobno je potvrdio da platforma ne radi kako su planirali.

Znači, u Hrvatskoj je krajnja nesposobnost javnog sektora uopće u funkciju u jeku pandemije dovesti internetsku platformu za naručivanje za cijepljenje. Što je tu tako komplicirano da ne radi kako se planiralo? Ministarstvo zdravstva tvrdi jedno, Grad Zagreb drugo, lokalni stožeri nešto treće, obiteljski liječnici nešto četvrto… Da ne govorim još i o aferi koja drma ministra zdravstva zbog cijene te platforme. Na kraju je stvorena takva kakofonija da su ljudi potpuno zbunjeni i na kraju nitko ne preuzima odgovornost, samo se jedni na druge nabacuju i prebacuju krivnju. Ne samo da nitko ne želi preuzeti odgovornost za fijasko s platformom, pri čemu bi netko trebao dobiti otkaz ili dati ostavku, nego se još i prisvajaju tuđe zasluge. Tako naš premijer bez problema državi (odnosno sebi) voli pripisivati zasluge za razvoj Rimac automobila. Jer bi Rimac bez države valjda bio nitko i ništa. Isto kao i s našim IT tvrtkama, nisu one zaslužne za svoj proboj i rad, tu je država koja im je to omogućila.

Premijer, a to nije sad samo Plenković, nego naša politička kasta to često radi, naslikava se uz tuđe uspjehe i gradi svoj imidž uspješnih vladara politike. A kad dođu u situaciju da trebaju sami nešto osmisliti, odmah se pokaže cijeli niz nesposobnjakovića i jalovih političara. Prije dva mjeseca imali smo priliku čuti najnovija istraživanja o IT sektoru u Hrvatskoj. Tako je rečeno da je u posljednjih pet godina promet hrvatskih IT tvrtki rastao po godišnjoj stopi od 11,2 posto. Međutim, iako je IT industrija postala perjanica našega gospodarstva, ipak još uvijek znatno zaostaje za međunarodnom konkurencijom u okviru EU. Iako relativno brzo rastemo, rastu i drugi.

Primjerice, dok se mi veselimo godišnjoj stopi rasta od 12 posto, naši nas susjedi pretječu kad je u pitanju izvoz računalnih usluga. Iako smo u rastu po stanovniku bolji, recimo od Slovenije i Slovačke, nije lako gledati ostale zemlje poput Rumunjske, Mađarske i Srbije koje prednjače u odnosu na nas. Hrvatska je 2018. bila tek na 45,2 posto prosjeka Europe. To znači da bi nam trebao prosječni godišnji rast od 17,2 posto kako bismo uopće dostigli taj prosjek u sljedećih pet godina. Ali kako? Konkurentske zemlje Europe, osim ulaganja, poticajima i poreznom politikom potiču razvoj svojih IT tvrtki, ali i privlače strane. U nas neke tvrtke to osjećaju, neke ne. Nema sustavnog poticanja, a da ne govorimo o poreznoj politici. Uspjehe možemo zahvaliti samo radu pojedinaca i poduzetništvu!