Postojnska jama

Slovenski bračni par vratio sjaj ljepotici kojoj su se divili Nehru, Che Guevara, car Franjo Josip...

Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
Foto: Anto Magzan/Pixsell
Postojnska jama
26.01.2017.
u 13:06
"Govorio sam da zarada ne smije ići na štetu prirode. Možda je to malo luckasta filozofija, no funkcionira. Google je htio snimati unutrašnjost jame za aplikaciju, ali ja sam to odbio"
Pogledaj originalni članak

Ljepoti koju krije utroba zemlje godišnje se divi milijun i 67 tisuća posjetitelja. Očara ih taj podzemni svijet baš kao što je nekoć bez daha ostavio austrijsku caricu i hrvatsko-ugarsku kraljicu Sissy i njezina muža cara Franju Josipa I., utemeljitelja psihoanalize Sigmunda Freuda, posljednjeg iranskog šaha Rezu Pahlavija, umjetnika Henryja Moora, indijskog državnika Nehrua, generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonida Brežnjeva, revolucionara Chea Guevaru, glumca Jackieja Chana, američkog pisca Georgea R. R. Martina, japanskog princa i princezu Akishino... Zavirili su svi oni, kao i mnogi drugi iz čak 165 država svijeta, u unutrašnjost Postojnske jame, jedinstvenog prirodnog fenomena čiji su najpoznatiji stanovnici čovječje ribice. Jedna je ženka položila 64 jajašca iz kojih su se četiri mjeseca kasnije izlegla 22 “zmajeva mladunca”. Podmladak je na noge digao znanstveni svijet jer puno podataka o reprodukciji ove endemske vrste nema. U mladunce koji pomalo gube pigment uprte su i oči struke, ali i Marjana Batagelja koji je prije pet i pol godina za 12,4 milijuna eura kupio poduzeće Postojnska jama u čijem su sastavu hotel i dvorac te dobio 20-godišnju koncesiju za upravljanje državnim dobrom, Postojnskom jamom. Ne bi li joj vratio stari sjaj kakav je imala u doba kad su je posjećivali državnici i poznate ličnosti iz cijelog svijeta, Batagelj se odlučio oprobati u turizmu o kojem je do tada znao tek iz priča supruge Katje koja je radila u Kompasu. Založio je svu svoju dotad stečenu nemalu imovinu, i pos­lovnu i privatnu, i zaplovio u turističke vode.

Ne volim odijela

Posljednje četiri godine zaredom njegova je tvrtka ocijenjena najuspješnijom turističkom tvrtkom u Sloveniji. S nekadašnjih 600 tisuća, broj posjetitelja Postojnske jame danas je gotovo udvostručen, a prihodi od 9 milijuna eura koji je prijašnji vlasnik – Istrabenz – ostvarivao porasli su na 21 milijun eura. Batageljevi zaposlenici mjesečno u prosjeku zarade 1950 eura bruto plaće, što je gotovo dvostruko više od prosječne plaće u Hrvatskoj. Za nekoliko stotina eura bolje su plaćeni od ostalih slovenskih radnika. Primanja su redovita, bez dana kašnjenja. Uostalom, Marjan Batagelj predsjednik je Slovenskog poslovnog kluba u kojem su okupljeni najutjecajniji slovenski poduzetnici, ali samo oni koji su sve što imaju stekli ili vlastitim radom ili naslijedili od roditelja, a ne ugrabili sumnjivom privatizacijom. Da bi bio članom udruge, poduzetnik ne smije biti u političkoj stranci ni menadžer na državnim jaslama, mora imati tvrtku registriranu u Sloveniji i ne smije biti dužan ni centa ni radnicima ni državi. Želja je Slovenskog poslovnog kluba graditi bolje društvo i usaditi ove vrijednosti mladima.

– Zbog vas sam odjenuo odijelo jer znam da ćete me fotografirati. Da samo znate kako je to neudobno – izgovara 55-godišnji Batagelj istodobno rukom pokušavajući olabaviti uredno svezanu kravatu.

Ovom poslovnom čovjeku i jednom od najbogatijih ljudi u Sloveniji formalno i strogo odijevanje poprilično je mrsko, kaže nam dok sjedimo u njegovu hotelu Jama. Hotel ima četiri zvjezdice, a otvoren je, nakon temeljite restauracije, prije pola godine. Na stranici Booking.com zadovoljni gosti ocijenili su ga s 9,6. Jama je najbolje ocijenjeni hotel u Sloveniji.

– Ako ne kompliciraš, sve je jednostavno – ponavlja svoju životnu filozofiju Marjan Batagelj.

– Kad imaš strast i želju, sve je moguće – dodaje.

On je, eto, imao oboje. Otkako zna za sebe, Marjan Batagelj zna i za Postojnsku jamu u koju je kao nestašni i živahni dječak rođen u Postojni rado zavirivao, zavoljevši tako njezinu ljepotu. Prisjetit će se kako su ga u nekom od dječjih nestašluka uočili i snimatelji kultnog Winnetoua pa poželjeli da dječak tamne kose i puti statira u jami, za vrijeme sukoba kauboja i Indijanaca. Marjanov stariji brat kazao je da moraju pitati mamu i otrčali su kući.

– Mama, mama, stranci hoće snimati Marjana – kazao je brat majci Jožici, a ona je odgovorila: “Neće”. I tako je propala moja glumačka karijera – smije se Batagelj.

Jožica Batagelj danas ima 90 godina, svaki dan sinu kuha ručak na koji on mora otići.

– Ona je u životu ponajprije bila savršena majka. Tata je bio policajac i on me naučio da u životu postoje pravila i da se ona moraju poštivati – kaže Marjan Batagelj.

Osim glumačkog propao mu je još jedan dječački san, onaj da zaigra u košarkaškoj reprezentaciji bivše države. Iako je bio sjajan na parketu, odbijenici su presudili – centimetri.

Studentska ljubavna priča

– Kazali su mi da sam prenizak, da nitko manji od 180 centimetara ne može u reprezentaciju. Ali ja sam se zainatio da ću nositi grb reprezentacije na prsima. I uspio sam, i to u boćanju. Bio sam kapetan – otkriva nam ispričavši kako svome treneru koji ga je učio da mu školovanje mora biti na prvom mjestu duguje mnogo toga jer ga je naučio disciplini i timskom radu.

U vrijeme kad je bio brucoš na studiju geografije i etnologije počela je njegova ljubavna priča s Katjom Dolenc, studenticom jezika. Ta mirna i tiha žena Marjanova je sušta suprotnost, barem na prvi pogled. I ona je rođena u Postojni, no u jamu je odlazila isključivo sa školom, nikada iz znatiželje. Danas je u tvrtki direktorica marketinga, i to poprilično atipična – mobitel je počela koristiti tek prije dvije godine, ne voli se medijski eksponirati pa ipak svi njezini turistički projekti koji su se pokazali iznimno uspješnima pronađu put i do medija i do turista:

– Imam dobrog glasnogovornika. Muža – izgovara.

Lagano se osmjehnuvši kaže da se njezin Marjan u samo jednom poslu ne može predugo zadržati.

Svjedoči tomu i činjenica da je napustio svoj prvi posao, o čemu je Katja Dolenc Batagelj doznala tek naknadno. Završivši studij, Marjan Batagelj bio se zaposlio u srednjoj šumarskoj školi kao profesor geografije. Bio je tek nekoliko godina stariji od svojih đaka. Potrajalo je to nekoliko godina, a onda ga je jednog 1. rujna supruga Katja upitala: “Zar danas ne ideš na posao?”. Vragolasto se osmjehnuo i kazao joj da od tog dana počinje jedan drugi posao. Tek tada joj je rekao da je dao otkaz i otvorio tvrtku Batagel&Co. Registrirao ju je za sve moguće djelatnosti pa krenuo kao trgovački putnik prodavati usisavače koje je proizvodila tvrtka u Postojni. Obilazio je tvrtke, sindikate, tuđe domove i svugdje čuo isto: “Gdje ćemo kupiti vrećice kad firma propadne”.

– Vrećice, vrećice... Bio sam lud od tih vrećica – govori.

Sinulo mu je da je na geografiji učio zbog čega je nakon kiše i oluje dobra vidljivost. Počeo je razmišljati kako vezati prašinu iz usisavača na vodu i da se u konačnici mijenja samo prljava voda, a da vrećica postane prošlost. Marjanovo mozganje dovelo je do toga da je upravo on patentirao vodene filtre za usisavače.

– Tu smo jako dobro zaradili – kaže Batagelj.

Kad je jednom krenuo naprijed, više ga ništa nije moglo zaustaviti. U vrijeme kad je počela gospodarska kriza izgradio je u Postojni 200 stanova s kojih se pogled pruža prema jami. I sve ih je prodao. Unatoč novcu kojeg ima, nikada nije kupio jahtu, ne odlazi na golf, a njegove dvije kćeri jedine su u razredu srednju školu završile bez mobitela. Marjan Batagelj je i suvlasnik hotela Manora na Malom Lošinju gdje ima kuću. Pristao je, kaže, uložiti jer ga je očarala Frankina kuhinja. Bivšeg gradonačelnika Malog Lošinja, ministra turizma Garija Cappellija Batagelj još nije upoznao, no imat će prilike za koji dan. Batagelju se po glavi vrzma jedna cjelovita turistička ponuda koja bi gostima iz svijeta u jednom aranžmanu ponudila najljepši dio Europe: Veneciju, Beč, Plitvička jezera i Postojnsku jamu:

Gost je najvažniji

– Hrvatska je sigurno najreprezentativniji dio Europe, i zbog ljepota i zbog sigurnosti. Svašta bi se moglo da nismo toliko ljubomorni jedni na druge – izgovara.

Kad je tvrtka Postojnska jama bila za prodaju, Marjan i Katja Batagelj imali su dovoljno novca da je kupe, odnosno da s lakoćom dobiju kredit banke.

– Nismo mi bili tako pametni, ali očito smo iskoristili trenutak. Kad sam prvi put sjeo za stol s menadžerima, pitao sam ih gdje oni tvrtku vide za pet godina i što je po njima u turizmu najvažnije. Nisam imao pojma o turizmu, slušao sam ih što govore, a kad je svatko završio sa svojim izlaganjem, kazao sam im da nitko od njih nije rekao da je najbitniji gost. Vidio sam da mi samo deset posto vjeruje kada sam rekao da ćemo za pet godina imati milijun posjetitelja. A imamo. Govorio sam da zarada ne smije ići na štetu prirode. Jama je, znate, posesivna, želi imati sve, ali sve će ti i vratiti ako dobro postupaš s njom. Prirodu moramo zaštititi i pronaći model kako da u tome uspijemo. Kazali su mi da sam malo lud jer to nije ekonomsko razmišljanje. Ali jama je preživjela puno nas i hoću da preživi i nas. Mi smo samo ljudi koji je hoće razumjeti. Možda je to malo luckasta filozofija, no funkcionira. Google je htio snimati unutrašnjost jame za aplikaciju, ali ja sam to odbio – izgovara Marjan Batagelj.

Da bi ostavio nešto za povijest, najprije je na mjestu gdje je nekoć bio bazen izgradio muzej. Sve ostalo išlo je korak po korak. Danas je Postojnska jama jedina na svijetu čiju ljepotu mogu vidjeti osobe s invalidnošću jer nema nijedne stube, a pod je premazan pokrovom koji se ne skliže. Turistička tura kroz jamu traje oko sat i pol, a cijena ulaznice za odrasle je 23,90 eura. Kad smo nakon dva kilometra vožnje turističkim vlakićem kroz Postojnsku jamu kročili na njezino tlo, vodič Matjaž Ažnik s onim istim žarom kao kad je prije 17 godina počeo voditi turiste u obilazak govorio nam je da je jama dobila struju tri godine prije Londona, pokazivao prekrasne stalaktite, stalagmite i stalagnate, pričao o povijesti jame, pokazivao da se uz malo mašte ovdje mogu vidjeti kokoš, pijevac, kornjača, tigar, ali i svjetlucavi sveti Nikola koji djeci nosi punu vreću darova. Njegove oči pomogle su nam da vidimo ljubavni par, fete pršuta, špagete, kečap... Skupa smo prošli i kroz rajska vrata... Prošle godine u Postojnskoj jami 25. put bile su žive jaslice u kojima je sudjelovalo 150 ovdašnjih stanovnika. Pripreme su muških sudionika počele tri mjeseca ranije, kada su, da bi bili dio jaslica, počeli puštati brade, zbog čega se jedan 70-godišnjak umalo posvadio sa ženom. U šest dana koliko je jama bila ušminkana svjetleći raznobojnim svjetlima jaslice je vidjelo oko 20 tisuća posjetitelja. I dok s Marjanom i Matjažom razgovaramo o raznolikom životinjskom svijetu što obitava u zemljinoj utrobi, stižemo do Brilijanta i Dijamanta – simbola Postojnske jame. U Marjanu Batagelju kao da se u tom trenutku probudio onaj vragolasti dječarac koji je nekoć davno htio statirati u Winnetouu pa nam prišapnu: Ovo su Melania i Trump. A maleni stalagmit je njihov sin Barron.

>> Pećina divovskih kristala beskrajno lijepa i smrtno opasna

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.