Slučaj Berislava Rončevića: Tužitelji ‘siluju’ već poništenu presudu

Prije gotovo tri godine, 6. prosinca 2010., Berislav Rončević vjerojatno je prokleo dan kada je pristao, u sklopu dogovora tadašnjih HDZ-ovih moćnika Branimira Glavaša i Ive Sanadera, preuzeti jedno od najvećih i najzahtjevnijih ministarstava – Ministarstvo obrane.

Rat s Glavnim stožerom

Tog je dana, naime, nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora zbog kupnje kamiona iz 2004. te je sa svojim pomoćnikom Ivom Bačićem, koji je osuđen na dvije godine, morao u proračun vratiti 10,2 milijuna kuna. Bio je to najteži trenutak u životu jednog od najnapadanijih ministara bilo koje HDZ-ove vlade. USKOK ga je optužio, a sud osudio, zato što je kupnjom kamiona marke IVECO od tvrtke Eurokamion, umjesto kamiona MAN tvrtke MAN Importer, zloupotrijebio položaj i oštetio proračun. Zapravo, smatralo se da je tih deset milijuna spremio u svoj džep ili podijelio s partnerima, samo što se praćenjem traga novca to nije moglo dokazati.

Prvim čovjekom obrambenog sustava Rončević je postao potkraj 2003. kad se HDZ vratio na vlast nakon četiri godine u oporbi. Naslijedio je višegodišnji sukob na relaciji MORH – Glavni stožer, koji se tijekom njegova mandata pojačao, a eskalirao je nakon samo godine dana kada je načelnik Glavnog stožera general Josip Lucić telefonskim pozivom potaknuo predsjednika RH Stjepana Mesića da javno progovori o “aferi Kamioni”. Ta je afera obilježila njegov mandat i sljedećih desetak godina njegova života, ali tijekom te četiri godine u MORH-u često je bio meta i drugih, više ili manje opravdanih, napada. Ratovao je sa sindikatima zbog izdvajanja ljudi iz MORH-a i Oružanih snaga te s novinarima zbog gotovo svega što se događalo u sustavu. Prozivalo ga se zbog lošeg stanja vojne tehnike, pogotovo one protupožarne, koja većinom na početku sezone nije bila potpuno spremna, a od javnosti se skrivalo stvarno stanje. Na kraju, kad je već promijenio ministarstvo, prozivalo ga se da je kredit od 300.000 eura za kupnju stana dobio preko veze jer će pri kraju otplate prijeći dobnu granicu koju banke inače dopuštaju pri odobravanju kredita. No, Rončević će ostati zapamćen i po tome što je prvi javno objavio Izvješće o stanju u Oružanim snagama u kojem je i šira javnost prvi put mogla vidjeti koliko je zapravo katastrofalno stanje u Hrvatskoj vojsci kad je riječ o tehnici poput aviona, kamiona i tenkova. Tijekom njegova mandata osnovan je Pleter, tvrtka u koju su izdvojene vanjske djelatnosti (tzv. outsourcing) Ministarstva poput kuhinja, što i sadašnja vlada pokušava napraviti u drugim ministarstvima. Započeo je projekt opremanja Oružanih snaga jurišnom puškom domaće proizvodnje te je potpisao najveći poslijeratni ugovor, onaj s finskom Patrijom o nabavi oklopnih vozila. Doduše, zbog tog posla bi zadnju riječ još moglo imati hrvatsko pravosuđe, ali Rončevića se u tom slučaju ne spominje u kontekstu bilo kakvih optužbi.

Presuda i preokret

Nakon što je HDZ potkraj 2007. ponovno pobijedio na izborima, a zato što Mesić nije želio dati pozitivno mišljenje na njegovo ponovno imenovanje u MORH-u, Rončević je imenovan ministrom unutarnjih poslova. Na toj je dužnosti proveo manje od godinu dana, smijenjen je u listopadu 2008. nakon ubojstva Ivane Hodak. Već iduće godine pokrenut je protiv njega postupak, a tijekom 2010. odvijalo se, po tumačenju mnogih, kontroverzno suđenje. Iako su neki od ključnih svjedoka davali iskaze u korist Rončeviću, a nijedan ga nije teretio, sutkinja Jasna Smiljanić ipak ga je osudila na zatvorsku kaznu. Nakon dvije i pol godine Vrhovni sud poništio je tu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i naložio ponovljeno suđenje, koje je počelo u svibnju ove godine. Unatoč presudi Vrhovnog suda, iz koje proizlazi da Rončević nije prekršio zakon te da cijene ostalih ponuditelja nisu važne za postupak, već da se treba samo utvrditi jesu li kupljeni kamioni plaćeni više nego što im je bila tržišna vrijednost, zbunjuje što USKOK nije promijenio svoju optužnicu. Tako i u ponovljenom postupku iskaz daju isti svjedoci koji govore iste stvari kao i na prvom suđenju. Vrijeme se troši u pokušaju dokazivanja nepravilnosti u poništenom pozivnom natječaju, koji je prethodio izravnoj pogodbi s tvrtkom Eurokamion, a u kojemu za Vrhovni sud nema ničeg spornog jer je poništen sukladno zakonu. Čini se da tužitelji rade uzaludan posao pokušavajući isforsirati istu presudu koju je Vrhovni sud već jednom poništio. Odvjetnici optuženika očekuju da će USKOK u jednom trenutku promijeniti činjenični opis optužnice, što tužitelji strogo odbacuju, a ako do toga ne dođe, postupak bi mogao biti gotov još ove godine. Hoće li presuda biti u skladu s Rončevićevim optimizmom, ostaje vidjeti.