Ni sam David Cameron nije se nadao takvom trijumfu. Izbori, čiji ishod nitko nije ni približno točno predvidio, donijeli su mu bombastičnu pobjedu, samostalnu većinu u parlamentu i serijski harakiri trojice opozicijskih lidera. Maestralna pobjeda konzervativaca zaključena je povijesnim “makeoverom” britanske stranačke vrhuške.
Prvi je, na radost ljevice i sveg razumnog svijeta, odstupio Nigel Farage, vođa ultradesnog UKIP-a koji je rekao da će otići ako on sam ne prođe u svojoj izbornoj jedinici. Izgubio je, odstupio i najavio da će se možda ponovno kandidirati za predsjednika stranke. Zatim je odstupio shrvani Nick Clegg, vođa Liberalnih demokrata čija je stanka na izborima doslovno izmasakrirana – dobili su osam, a izgubili 49 mandata!
Na kraju je ostavku dao Ed Miliband, vođa Laburističke stranke čija je stranka izgubila 48 mjesta u parlamentu. Gospodin čovjek Miliband kazao je kako preuzima apsolutnu osobnu odgovornost za rezultate i poraz na izborima te pozvao stranku da se nastavi boriti i ne preda očaju. Naravno, odmah je nazvao Camerona da mu čestita na pobjedi. Takvoj reviji liderske odgovornosti u Hrvatskoj smo svjedočili samo kad je Dragutin Lesar dao ostavku zbog poraza laburista na europskim izborima.
U galaksiji svete devize “Stranka – to sam ja“ Clegg, Miliband i Farage mora da izgledaju kao kompletni idioti. Koja budala još daje ostavku nakon poraza!? Britanska demonstracija profesionalnog dostojanstva i stranačke demokratičnosti predstavlja težak kontrast domaćoj provincijskoj bahatosti. Svaki put kada se zapitate kad ćemo konačno živjeti kao sav normalan svijet, morate biti svjesni jednog – bit ćemo tu gdje jesmo, ukopani i žalosni, dok god u Hrvatskoj ne doživimo takav oblik političke, prije svega liderske odgovornosti kakav danas zavidno gledamo u Ujedinjenom Kraljevstvu.
>> Trijumf Davida Camerona: Konzervativci će sami vladati Velikom Britanijom
englezi imaju demokraciju nekoliko stoljeća. njihov parlament, tko god da je sjedio tamo, a bili su to i ostali uglavnom aristokrati (zašto se izgubio taj izraz?), znači plemstvo, je kontroliralo kralja i svrgavalo ga nekoliko puta. gledali ste film o nekom oliveru, ne twistu... tamo su dvije jake stranke, koje jako drže do ugleda i ljudi koji je predstavljaju, i naravno da ti ljudi kad jednom uzmu voditi stranku, ju vode do pobjede ili poraza na izborima, i za sve preuzimaju zasluge, odnosno posljedice. engleska je uređena demokracija, a do toga su došli sa stotinjak izbora. a mi smo ih do sada imali sedam. i očekivati da ćemo mi, i naši političari u 20-ak kriznih godina razviti neke ustaljene procese, i odnose u politici, je porazno. demokracija se vježba i prakticira. mi smo 70 godina imali jednopartijski sistem, sa izborima delegata, gdje niste mogli birati nešto baš. ni danas nije nešto bitno različito. sve u svemu, mi se ne smijemo uspoređivati sa njima. rusija nikad nije imala ropstvo, za razliku od amerikanaca. mada jednaki dio ljudi u tim državama živi u bijedi.