Slučaj Ćelić: Pa neka netko kaže da institucije ne rade svoj posao

U gomili vijesti o turizmu u doba korone i koroni u doba turizma poprilično se neprimjetno provukla ona o podizanju optužnice protiv Ivice Rumore i Luzarija Kulaša, dvojice sada već bivših načelnika Postaje prometne policije u Zadru zbog zloporabe položaja i ovlasti jer nisu pokrenuli postupke protiv Josipa Ćelića, sada već bivšeg zamjenika ravnatelja policije i Darka Cara, sada već bivšeg načelnika PU krapinsko-zagorske.

A “bivši” su stoga što su ih presretači uhvatili u prebrzoj vožnji, ali od četvorice “bivših” iz gornje rečenice, ispostavit će se, samo su dvojica uistinu bivši. Evo i kako. Afera se zakotrljala u listopadu prošle godine, sedam mjeseci nakon što se dogodila, kada je RTL Televizija objavila snimku Ćelićeve vožnje kroz mjesto Briševo nedaleko od Zadra. Iako je ograničenje 50, Ćelić je potegnuo trostruko više, oko 160 kilometara na sat.

Nakon što su ga ulovili policajci u presretaču, ondašnji prvi zadarski prometnik Rumora, prema optužnici, zažmirio je, začepio nos i dokumentaciju i inkriminirajuće snimke zavukao duboko u ladicu. Unutarnja kontrola je ubrzo pokazala da je isto napravio i u slučaju načelnika Cara, koji je na istom području stisnuo gas nekoliko dana prije Ćelića. Novi načelnik Kulaš, koji je naslijedio Rumoru, optužen je da je stopama prethodnika također zadrhtao na spomen dvojice vrlo važnih kolega, zažmirio, začepio nos pa dokumentaciju i inkriminirajuće snimke pospremio još dublje u ladicu, sve dok se dosadni novinari nisu počeli raspitivati za Ćelićev slučaj, pa ih je lani u listopadu ipak predao referadi koja je zadužena za pokretanje prekršajnog postupka.

Priča je dospjela u javnost, a Ćelić ubrzo i na sud, gdje se branio argumentima nužnosti tajnog zadatka u vezi s kupoprodajom ilegalnog oružja. Činilo se da je najbogatijem hrvatskom policajcu, kako su ga prozvali mediji, odzvonilo jer činjenice mu nipošto nisu išle u prilog. Naime, prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, posebne dokazne radnje odvijaju se prema nalogu suca, obavljaju ih obučeni policajci iz Službe za posebne kriminalističke poslove, a ad hoc tajni zadaci bez ičijeg odobrenja i znanja jednostavno ne postoje. Riječ je o akcijama u kakve se ne ide privatnim, kao što je to učinio Ćelić, već službenim automobilom jer policija ima dovoljno vozila bez vidljivih oznaka, a civilni policijski automobili imaju po nekoliko setova registracijskih pločica koje se mijenjaju po potrebi.

“Tajni zadatak nikada ne obavlja jedan policajac sam, niti na tajni zadatak ide osoba koju se zbog funkcije koju obnaša često može vidjeti u medijima. Ide li se na primopredaju oružja, u blizini mora biti tim koji će biti spreman uletjeti u akciju”, pojasnio je tada iskusni kriminalist Željko Cvrtila. Uzalud, ispostavilo se, jer je Josip Ćelić brzopoteznom odlukom zadarskog Prekršajnog suda pravomoćno oslobođen jer je sud zaključio da je bio – na tajnom zadatku. Toliko tajnom da ga ni Ćelić ni njegovi šefovi nakon izbijanja afere ni riječju nisu spomenuli jer za nj nisu ni znali, što su poslije i sami rekli.

No, sutkinja je prihvatila Ćelićeve argumente da je njegova prebrza vožnja bila sigurna jer je tijekom policijske karijere prošao brojne obuke za “brzu i dinamičnu vožnju”. Znači li to da policajci obučeni za rukovanje oružjem smiju pucati u svatovima? Kako bilo, nekoć bivši zamjenik ravnatelja policije, Ćelić je odmah nakon izbijanja afere premješten u Upravu za granicu ravnateljstva policije na nikad jasno definiranu funkciju, dok je bivši prvi čovjek zagorske policije Darko Car, koji je u zamku upao kao kolateralna “žrtva”, raspoređen na neku novu dužnost u PU krapinsko-zagorsku. O dvojici zadarskih policajaca koji nisu imali hrabrosti prijaviti ih zna se tek da ih, nakon podizanja optužnice, čeka suđenje. Pa neka netko kaže da institucije ne rade svoj posao!