Godinu dana od početka ruske invazije u Ukrajini, 345 ukrajinske djece nestalo je i još uvijek se za njima traga. Ukrajinske vlasti tvrde kako su Rusi oteli tu djecu, dok Rusi pak ni ne poriču te optužbe, već govore kako su ih ''spasili''. Jedno od te nestale djece je i tada 15-godišnja Arina Jacjuk, koja je početkom ožujka prošle godine odlučila napustiti svoj dom sa svojim roditeljima nedaleko od Kijeva. Oko 15-ak kilometara od njihove kuće, obitelj je naišla na grupu ruskih vojnika.
Nailaskom na nenaoružane civile, ruski vojnici nisu ni dvaput promislili već su samo zapucali na obitelj djevojke i usmrtili njene roditelje, dok su Arinu i njenu devetogodišnju sestru Valeriju izvukli sa stražnjeg sjedala i obje odvezli različitim automobilima. No, Valeria je malo kasnije pronađena u okolnom selu gdje su je mještani pronašli kako stoji na cesti.
Imala velike snove
Iako je mlađa sestra uspjela ostati u Ukrajini, nije sigurno je li se isto dogodilo s njenom sestrom Arinom, čiji se nestanak službeno bilježi toga dana nakon pucnjave, 3. ožujka. Arinina teta, Oksana Jacjuk, objasnila je za CNN kako njena obitelj već godinu dana traži djevojku s tamno smeđim očima i aparatićem za zube. Inače se jako voljela i šminkati, a posebno ju je zanimalo crtanje. ''Imala je velike snove, no ''ruski liberatori'' odlučili su joj sve oduzeti. Kada je pronađemo, nastavit ćemo je podupirati u njenim planovima'', objasnila je teta djevojke.
>> VIDEO Dokumentarac "Ukrajina: Godinu dana poslije"
Obitelj je također uvjerena kako je sada već 16-godišnja Arina još uvijek živa, no u zatočeništvu u Rusiji. ''Svim bolnicama, ministarstvima i institucijama u Ukrajini i Bjelorusiji poslala sam službeni dopis vezan uz njen nestanak, no nitko mi zasada nije mogao reći gdje se nalazi'', objasnila je teta. ''Nije imala dokumente tako da nije ni zabilježen prelazak preko granice, a njen DNA nije pronađen na na službenoj listi preminulih'', dodala je.
Ruski volonter koji pomaže obitelji u pronalasku Arine mišljenja je kako su djevojku odveli u bolnicu u Rusiji te da se tamo nalazi otada. ''Arina je svjedokinja ratnog zločina. Ako njena sestra nije razumjela da su njeni roditelji bili ubijeni, sigurna sam da je ona razumijela, sama je bila ozlijeđena'', mišljenja je Marina Lipovetska, šefica ukrajinske organizacije Magnolia koja se bavi slučajevima nestale djece. Magnolia je dosad primila više od 2.600 upita vezana uz nestanak djece, što je više od ukupnog broja kojeg je primila u posljednjih 20 godina. ''Prije rata većina slučajeva bili su bijeg, ali sada je većina izravno povezana s vojnim akcijama'', pojasnila je.
Rusi uzimali udžbenike iz povijesti
Iako zasad nema potvrde koliko je točno ukrajinske djece odvedeno u Rusiju te gdje se nalaze, Ukrajinci su i sami svjedočili otimanju djece već na samom početku invazije, kada su proruski lideri Donjecka i Luganska naredili masovnu evakuaciju civila. Ravnatelj doma za nezbrinutu djecu Volodimir Sahaidak u Stepanivki, gradiću nedaleko od Harkiva, među prvima je svjedočio ruskim naporima u uzimanju djece. Kada su vojnici počeli ulaziti u grad početkom ožujka, Sahaidak je znao da djecu mora zaštititi.
''Najveći strah mi je bio da će djecu oteti u Rusiju jer sam vidio što se događalo u Donjecku i Lugansku tijekom posljednjih osam godina. Vidio sam djecu koju su uzimali u Rusiju i strahovao sam da će im tamo isprati mozak da moraju braniti Rusiju'', objasnio je. Djeca u njegovom domu koja su imala rodbinu otišla su s njima, dok su ona djeca koja nisu imala nikoga ostala u domu, no nije dugo trebalo čekati da Rusi pokucaju na vrata. ''Uzeli su mi sve osobne podatke, hard drivove, uništili sva računala i nadzorne kamere, a sa sobom su uzeli i sve udžbenike iz povijesti'', ispričao je Sahaidak, dodajući kako je pod njegovim nadzorom zaštićeno 52 djece.
>> VIDEO Institut za rat: Ukrajina je na korak da si osigura veliku pobjedu, a prekid vatre bi koristio samo Kremlju
Nije "Arina Yatsiuk", to je Arina Jacjuk. Mi u hrvatskom jeziku imamo slovo j, imamo slovo c -- i uz malo malo truda svatko može pročitati na plakatu kako je njezino ime napisano ukrajinskom ćirilicom, i jasno je da je to -- Arina Jacjuk. Tako bi napisao i naš Vatroslav Jagić, ali naravno, tko šljivi Vatroslav Jagića, koji je bio 1871--73 profesor u Odesi (da, Odesa je u Ukrajini), Jagić, koji je jedan od zaslužnika da mi danas prebacujemo slavenska ćirilična slova u latinična tako kako je red. Također: pisanje Arina Jacjuk, to je po standardu ISO 9.