Državno odvjetništvo Republike Hrvatske još je 1997. odbacilo kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića. U obačenoj prijavi Perkovića se, među ostalim, teretilo za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj.
Hranjski a ne Bajić
Tada je glavni državni odvjentik bio Marijan Hranjski, a Mladen Bajić na kojega je premijer Zoran Milanović ukazao kao Perkovićevog zaštitnika bio je zamjenik županijskog tužitelja u Splitu. Dakle, čak da je i htio, Bajić sa slučajem Perković nije mogao imati nikakve veze. Milanović je opet govorio i optuživao napamet, bez interesa da provjeri sve činjenice.
– Kaznena prijava protiv Perkovića podnesena je bila 1994., a formalno ju je potpisao djelatnik SIS-a Antonio Lekić – kaže Anto Nobilo, Perkovićev odvjetnik. Nastavlja da je u kaznenoj prijavi Perkoviću bilo stavljeno na teret da je kao čelnik tajnih službi u bivšoj Jugoslaviji organizirao likvidacije hrvatskih emigranata.
– Optužbe je pune tri godine provjeravala policija, vojna policija, te DORH. Na kraju su prijavu odbacili, i to ne zbog zastare, nego zbog nedostatka dokaza – zaključuje Nobilo.
Isto što i Nobilo kaže nam osoba iz samog vrha SIS-a, tadašnje vojne tajne službe. Lekićeva prijava je, navodi, bila dio aktivnosti grupe SIS-ovaca javnosti poznate po predstavci kojom su tadašnji režim optužili za niz nepravilnosti. Perkovića, koji je ostao vrlo utjecajan i u hrvatskom obavještajnom aparatu, prijavili su za genocid protiv hrvatskog naroda. Prisjećajući se te prijave bivši čelnik SIS-a kaže da se u njoj navodilo više slučajeva likvidacija hrvatskih emigranata, a među njima i Đurekovića. U DORH-u saznajemo da je prijava za ubojstvo Đurekovića bila okvalificirana kao teško ubojstvo, te da je njen odbačaj potpisala Marija Jambor, tada zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, Radovana Šanteka.
– Što je radio represivni sustav zadnjih deset godina, što je radio državni odvjetnik zadnjih osam – to njemačko pravosuđe mora rješavati – rekao je Milanović nastojeći nakon kritika Vlade zbog donošenja zakona kojim bi se spriječilo izručivanje Perkovića Njemačkojfokus sa sebe prebaciti na Bajića i Tomislava Karamarka kao bivšeg šefa tajnih službi i policije.
Prebacivanje fokusa
Raspitujući se što je doista radio \"represivni sustav\" povodom ovog slučaja saznali smo da je nakon odbačaja kaznene prijave protiv Perkovića 1997. (čime je za hrvatsko pravosuđe slučaj bio zaključen) pitanje njegove odgovornosti za ubojstvo Đurekovića ponovno otvoreno 2005. Tada su njemački tužitelji zatražili pomoć Hrvatske. Tim povodom u Munchen su otišli zamjenik glavnog državnog odvjetnika, predstavnici policije i tajnih službi i dogovorili suradnju. Hrvatska je strana, kažu u \"represivnom aparatu\", surađivala s Nijemcima i dostavila im više dokumenata o aktivnostima Udbe. Njemci su, ističe jedan od sugovornika, uvijek tražili dokumente, saslušanje pojedinih svjedoka videolinkom, ali Hrvatskoj nikada nisu ponudili preuzimanje kaznenog progona Perkovića iako su to mogli budući da je zastara za ubojstvo Đurekovića nastupila tek 2008.
>> Josipović o slučaju Perković: Stvar je potpuno krivo postavljena
>> Za ubojstvo iz 1983. u nas se ne može suditi, može se izručiti!
>> Šeks Miljeniću: Razlog za \'Lex Perković\' nije vam vjerodostojan