Jesmo li toliko potonuli kao društvo i država da dok blagdanski ispijamo hektolitre šampanjaca, komadamo prasce i janjce, odmotavamo sarme i režemo torte, i dok to isto na slobodi rade brojni sumnjivci, optuženi i neoptuženi, odgovorni za goleme kriminalne radnje, prevare i nasilja, jedan učitelj koji je učinio jednu ljudsku pogrešku, ponižen, šutnut s posla, leži u zatvorskoj ćeliji?
Je li taj čovjek doista toliko loš da baš na Božić postane najveći kriminalac i pijanac u zemlji? Je li taj njegov grijeh počinjen iz očaja toliko težak da mu treba uništiti život?
Je li taj učitelj toliko opasan da mora biti mjesec dana zatvoren? Je li doista toliko teško, čak i na Božić, biti mrvicu milosrdan, oprostiti, učiniti gestu da nam svima bude ugodnije, pa pustiti učitelja da zagrli nekog svog za blagdanskim stolom?
Jesmo li zadovoljni što nam navijači razvaljuju ulice po Ateni i što nam se djeca tuku su nastavnicima? I da parafraziramo Georgea Orwella: Jesu li svi ljudi jednaki ili su neki nejednakiji od drugih?