Zagrepčanka Ljiljana Brnjas (56) 1994. godine prijavila je policiji malverzacije pri ishođenju invalidskih mirovina kojima je, tvrdi, dirigirao Drago Rubala, voditelj na Z1 i bivši načelnik Odjela medicinskog vještačenja u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a u kojima se i sama našla.
Razgovor sa šefom
– Imala sam dokumentaciju za odlazak u invalidsku mirovinu, ali očito ne i vezu i potreban novac, pa su me glatko odbili u Mirovinskom na prvostupanjskoj komisiji – prisjeća se Ljiljana svoga slučaja nakon što je na vidjelo izašla istraga USKOK-a o namještanju invalidskih mirovina.
Nakon što su je odbili, kući ju je nazvala Verica Šimek, zaposlenica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje gdje je radila kao referentica.
– Od mene je zatražila 300 njemačkih maraka za prvu fazu “sređivanja” mirovine za koju posreduje – priča Brnjas koja boluje od epilepsije, kao i disfunkcije kralježnice.
– Taj novac nazivali su ulaznicom - odnosno kada se to plati, znači da pristajete ići do kraja kako biste ishodili lažnu mirovinu – pojašnjava Ljiljana način poslovanja.
Osim što je zatražila novac, posrednica Šimek dogovorila je i razgovor sa svojim tadašnjim načelnikom Rubalom na koji je Ljiljana i otišla.
– Mislila sam da me Rubala zove jer su uočili pogrešku pri odobravanju moje invalidske mirovine, no razgovor je išao drugačijim tijekom. Uvjeravao me da se moja mirovina može srediti, a ja sam naivno odgovarala da nemam nove medicinske dokaze o svojoj bolesti od onih koje sam već predala za odbijenu mirovinu. No, Rubala me je uvjeravao da neće biti nikakvih problema. Tko još čita nalaze, oni nisu nikomu zanimljivi, sve će biti sređeno – prisjeća se Brnjas Rubalinih riječi, ističući da nikada od nje nije izravno tražio novac niti ga je spominjao, za razliku od posrednice Šimek.
Kako novca nije imala, a sve joj je bilo sumnjivo, obratila se policiji, koja je reagirala izdajući 300 označenih novčanica koje je trebala predati posrednici Šimek. Primopredaja je dogovorena u stanu Šimekove, a prije toga je policija prisluškivala naše telefonske dogovore.
Poslije nikakav kontakt
– Predala sam posrednici novac, a odmah potom policija ju je uhitila i odvela. Nakon toga počela je istraga, spomenula sam da je vrh sante Rubala, a ne Šimek, no tada se sve zaustavilo – ističe naša sugovornica dodajući kako je na cijeli slučaj brzo pala prašina, a njoj je policija poručila da o tome nikomu ne govori.
I tako je bilo svih ovih godina. Ljiljana Brnjas tvrdi da nikada nitko s njom nije kontaktirao vezano uz traženje mita za ishođenje mirovine. Nemilog slučaja otprije 17 godina prisjetila se kada se Rubala našao u središtu optužbi za sređivanje invalidskih mirovina.
Atek branitelji,naravno lažni.