Slučaj Vjesnik: Mrtvac koji ne smije ni umrijeti

Dnevni list Vjesnik, koji se na kioscima pojavljivao gotovo 72 godine, prestao je izlaziti prije 37 dana. Račun mu je blokiran prije 67 dana. Radnici plaću nisu dobili pet mjeseci...

Ministar financija Slavko Linić još prije četiri mjeseca poručio je da mu ne pada na pamet spašavati Vjesnik nego mrtvaca treba pokopati.

Ali, Vjesnik još nije u stečaju, a njegovi zaposlenici ne mogu se prijaviti čak ni na burzu. Mrcvarenje mrtvaca se nastavlja.

Odbili jedinog investitora

Država se prema novinarima Vjesnika odlučila, kao po nekoj kazni, odnositi s manirima okrutnog kafkijanskog sistema pa jednostavno njihovoj tvrtki-mrtvacu ne da ni živjeti ni umrijeti.

U Vjesniku ljudi pucaju. Jedni provode besmislene sindikalne akcije, drugi najavljuju prosvjedno vezivanje lancima, a oni relativno uravnoteženi sretni su ako uopće spavaju i sanjaju da su završili na – Zavodu za zapošljavanje.

Evo kratkoga prikaza "života" zombija zvanog Vjesnik, male kratke povijesti ludila i besmisla:

Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić vrtio je neko vrijeme priču o traženju ulagača, ali sve što je vlasnik Vjesnika, Narodne novine, uspio napraviti jest da je otjerao jednog jedinog potencijalnog investitora koji je, na opće čuđenje i sablazan, bio navodno spreman platiti sve dugove i zaostatke te podmiriti i državu i radnike. I pritom još izdavati novine iduća 24 mjeseca – dakle i dalje nešto uplaćivati u Linićev proračun. I tu je Narodnim novinama postao sumnjiv. I navodno nije bio dovoljno ozbiljan ponuđač. Pa su ga opako ozbiljni poslovnjaci iz Nadzornog odbora Narodnih novina hladno otjerali jer se neće baktati s nečim što je neozbiljno.

Stoga su najozbiljnije zapjevali da ih baš briga za Vjesnik i da neće platiti ni kune plaća ni doprinosa niti će se pobrinuti za tiskanje novina. Pa makar ne dobili bonus za pozitivno poslovanje.

Njihov ozbiljni vlasnik, Vlada, tu priču pak uporno ne percipira jer je previše nebitna u moru ozbiljnijih i važnijih problema i uopće im je ispod časti komentirati nešto poput Vjesnika. Osim kad Linić preko oceana poruči da se baš s tim i takvim firmama treba konačno obračunati. Što mu, i to ga garant strašno frustrira, nije uspjelo za Račanova mandata pa je sad odlučniji nego ikad tu stvar riješiti jednom zauvijek.

Ali, koliko god osvetoljubiv bio, već četiri mjeseca se nije udostojio pokopati tog mrtvaca nego ga pušta da se usmrdi držeći pritom kao taoce stotinjak tamo zaposlenih jadnika kojima ne da na burzu, ne da im zarađene plaće ni šansu za minimalac u stečajnom postupku.

Ljudi doslovno nemaju za kruh i benzin i već imaju tikove od poziva osobnih bankara i prijetnji ovrhama zbog neplaćenih kredita.

I tu sad situacija prerasta u totalni teatar apsurda, ili prije horor vrijedan fenomenološkog istraživanja, ali i psihijatrijskih studija.

Direktor firme, kojem je predsjednik uprave maćehe od Narodnih novina prije 37 dana jasno rekao da ne da više ni "cvonjka", pa ni za toalet-papir, i nek' izvoli pokrenuti stečaj, to odbija. Neće, veli, on biti taj koji će Vjesniku presuditi nakon 72 godine, a i svojih 27 u njemu. I neće, i neće, i nije ga briga ni za kaznenu odgovornost ni za 95 ljudi koji su u limbu. On neće i gotovo.

Ali neće dati ni ostavku. Jer još uvijek misli da ima nade i da će politika još jednom pokazati onu svoju iskonsku ćud i preko noći se preokrenuti. I spasiti Vjesnik.

Što bi, osim ozbiljnog moždanog udara, moglo nagnati Slavka Linića, a očito i samog Zorana Milanovića, da promijene mišljenje i "pljunu" mu 25 milijuna kuna, koliko bi, kaže, bilo potrebno za pokrivanje dugova, ponovno pokretanje lista i preživljavanje do kraja godine (a što onda, direktore?), ne zna ni sam. Ali se nada.

Sindikalistice su lagale

Stečaj, naravno, osim lijene i nezainteresirane države, mogu pokrenuti i zaposlenici. Koji to, barem njih 90-ak posto, i žele. Jer je to jedini način da izađu iz jezive noćne more i u neko dogledno vrijeme dobiju neku kunu. Ali su zbunjeni. I ne znaju više što i kud jer im na redovitim "kriznim" redakcijskim sastancima čelnice sindikata i HND-a uporno trube da, eto, sad još, zbog ovog ili onog, za njih ne bi bilo dobro pokretati stečaj...

Iz nekog nedokučivog razloga, sindikalnoj vrhuški poslanje očito nije svojim članovima i zaposlenima osigurati njihova prava nego spriječiti, ili barem odgoditi, stečaj Vjesnika. Kojom se logikom vode, nije jasno.

Prije nekoliko mjeseci, u vrijeme pregovora s nesuđenim ulagačem, stečaj, odnosno stečaj s preustrojem bio im je, međutim, prihvatljiv. Bez obzira na to što svatko iole pismen što se stečajeva tiče iz aviona vidi da u slučaju Vjesnika nema nikakvog preustroja ako ga Vlada ne financira (a neće, rekoše sto puta), jer Vjesnik nema nijedne nekretnine, pa čak ni sve stolice nisu njegove.

Ali sada, kad su svi uvjeti stečeni i kad gotovo svaki zaposleni vapi za stečajem jer je svatko razuman izgubio nadu u ikakvu priču o spašavanju Vjesnika, one ga stopiraju.

I pritom se ne libe čak ni bezočno lagati. Nije ih prije desetak dana bilo sram, a ni strah izaći pred 60 zaposlenih i izvijestiti o sastanku koji su dan prije održale ni s kim drugim nego glavom i bradom – Slavkom Linićem. Koji ih je pak izvijestio da je Porezna uprava prije 20 dana podnijela zahtjev za stečaj i dodao kako je on to osobno provjerio. Pa zato, kažu, nema smisla da radnici sad pokreću stečaj da ne bi došlo do nekakve zbrke zbog više zahtjeva... E, da bi se dan kasnije pokazalo da Porezna uprava nije podnijela nikakav zahtjev. Što su protumačile kao nesporazum, jer kao Linić je valjda jednim okom gledao pa nije skužio da je to zapravo blokada koju je Porezna uprava stavila... ali i dalje tvrde da su bile na sastanku.

Iz visokih Vladinih izvora doznaje se, međutim, da nikakva sastanka nije bilo i da ih Linić nije pripustio.

Što kažu čelnici Sindikata novinara Hrvatske i Hrvatskog novinarskog društva na ovakvo laganje i manipuliranje? Je l' to okej ako je cilj dovoljno opravdan?

Samo još jedan igrokaz

Zanimljivo, i službeni pravnik SNH zadužen za besplatnu pravnu pomoć isto je tako zaposlenicima poručio da im se ne isplati pokretati stečaj jer moraju nadoknaditi neke troškove predstečajnog postupka, otprilike 10-20 tisuća kuna.

Svi ostali odvjetnički maheri iz područja radnog i stečajnog prava tvrde da je pokretanje postupka za radnike – besplatno. Nekompetentnost ili još jedan igrokaz?

Inače nisam pobornik teorija zavjere, smatram da se njima hrane deprimirani ljudi, ali sad već postaje krajnje sumnjivo... I definitivno zastrašujuće. Jer Vjesnik je, koliko god najvećoj većini naše javnosti bio nebitno i iritantno pitanje, pokazatelj stanja stvari i načina na koji ova država funkcionira.

Prema svemu sudeći, presudit će ipak zaposlenici koji će pokrenuti stečaj. Ali na Vladi će ostati trajna ljaga jer ne samo da se nije potrudila spasiti Vjesnik, a spasiti se na više načina moglo (najjednostavniji – prodati i riješiti se brige). Nego se nije udostojila ni na pošten način "obračunati" – platiti zaostale plaće, baciti u stečaj i ključ u bravu. Ali ljudima pošteno platiti što su pošteno odradili.

Vjesnik je zbog političkih odluka život proveo na državnim jaslama. Ipak, država je njegovim radnicima na kraju ukrala ono što su zaradili, zavlačila ih i namjerno mučila.