Ukrajinci koji inače žive i rade u inozemstvu, a zatekli su se u Ukrajini kad je počeo rat, sada ne smiju kući. Kijev je nakon ruske invazije na Ukrajinu zabranio muškarcima između 18 i 60 godina da napuste zemlju, a oni koji su slučajno zaglavili u Ukrajini nedostaje samo jedan pečat koji je pak nemoguće dobiti.
DW je istražio njihove slučajeve. Andrej živi u inozemstvu duže od desetljeća, a u Ukrajinu je došao sredinom veljače na sahranu ocu. Trebao je ostati nekoliko dana, a onda se vrati u Miami gdje živi. Međutim, nakon zabrane ostao je s jednim koferom punim zimske odjeće.
Supruga se vratila u SAD, sestra i majka su izbjegle u Latviju. Andrej je očajan i na sve načine se pokušava vratiti na Floridu, svojoj ženi i svom poslu.
Slučaj tog čovjeka nikako nije usamljen. I Vitalij, medicinski tehničar koji radi u Češkoj, također je prisiljen na ostanak u Ukrajini jer je u trenutku ruskog napada bio u posjetu roditeljima. Vito, zaposlen u muzeju u Ujedinjenim Emiratima, sada je ostao bez prihoda za obitelj jer ne može napustiti Ukrajinu.
Većina onih s kojima su pričali novinari su zamolili da ne spominjemo prezimena kako ne bi trpjeli posljedice.
VIDEO: Preživjeli iz ukrajinskog gradića nakon granatiranja: 'Molila sam Boga da me poštedi!"
Nedostaje jedan pečat
Svi oni kažu da im je zabrana napuštanja Ukrajine poremetila život, a neki su zbog toga ostali bez sredstava za život. "Ne mogu shvatiti zašto su vlasti donijele ovakvu odluku", kaže Andrej i dodaje: "Vjerojatno se ne žele baviti s nama jer nas je samo par tisuća".
On je pokrenuo grupu na mreži Telegram kako bi se povezao s drugima koji imaju isti problem. Ima za sada 130 članova, no vjeruje se da je realan broj veći. Službeno, Ukrajincima koji imaju boravište izvan Ukrajine odlazak nije zabranjen, ali kao dokazi se ne priznaju boravišne dozvole drugih zemalja.
Potreban im je poseban pečat u putovnici da ne žive u zemlji, a taj se pečat u ratnom kaosu ne može dobiti. Takav pečat prije rata nije bio obvezan i praktično ničemu nije služio.
"Na papiru mi smijemo kući“, kaže Mikola, znanstvenik koji radi u Njemačkoj. „Ali u praksi ne možemo."
Granična policija je potvrdila da ovim ljudima treba pečat. "Ako žive u inozemstvu ali nisu registrirali odlazak u skladu sa službenom procedurom, oni nažalost ne mogu napustiti Ukrajinu."
Nemoguća misija
Da bi dobili taj pečat, ljudi prvo trebaju dobiti dozvolu ureda za migracije, odjaviti se iz lokalnog registra vojnih obveznika i odjaviti adresu u Ukrajini. Čak i prije ruske agresije za takvu proceduru je trebalo tri mjeseca.
Danas je nemoguće – čak i na zapadu zemlje gdje nema ruskih napada mnogi uredi lokalne uprave su zatvoreni. „To je kao nemoguća misija“, kaže Mikola. U uredu u Kijevskoj oblasti, gdje je registriran Andrej, za DW je potvrđeno da mu se trenutno ne mogu izdati potrebne dokumente jer nemaju pristup datotekama.
Procjenjuje se da je od oko šest milijuna Ukrajinaca koji žive u inozemstvu svega nekoliko stotina tisuća njih prije rata prošlo proceduru i dobilo famozni pečat.
To nisu patrioti"
Oleksandr Diubanov, menadžer u jednoj njemačkoj tvornici za proizvodnju plastike u Latviji, kaže da je već pao u depresiju. Htio je nakratko do Kijeva, po putovnicu za novorođenog sina, a sada već tri mjeseca nije vidio obitelj. Iz tvornice u Latviji za DW kažu da su pokušavali intervenirati u ukrajinskom veleposlanstvu – bez uspjeha.
Ljudi kažu da je dodatni problem i stigma koja pada na sve muškarce koji žele napustiti zemlju. Ratno pravo je produženo za još mjesec dana. Iako ne moraju svi u rat, i dalje ne mogu napustiti zemlju.
„Kažu sram ih bilo, to nisu patrioti. Ali mi samo hoćemo raditi i hraniti obitelji“, kaže Andrej te objašnjava da dio zarade donira za pomoć ukrajinskim volonterima i vojsci. No, volio bi konačno otići kući na Floridu i vidjeti suprugu.
"Razočaran sam Zelenskim i vrlo ljut na vlasti“, kaže on. Razumije da postoje preče stvari od njegovog slučaja, ali smatra da ne traži mnogo – samo hoće kući.
VIDEO: U potragu za Cessnom uključilo se čak 300 ljudi
Ja viđam hrpu auta s ukrajinskim tablicama po Hrvatskoj i susjedstvu… voze ih muškarci.