Vrijeme nakon svakih parlamentarnih izbora vrijeme je velike dinamike u političkim strankama (i u pobjedničkim i u gubitničkim), ali i na ukupnoj političkoj sceni. Već je sada jasno da će rezultati izbora održanih prošle nedjelje u tom smislu imati jako velike reperkusije i dalekosežne posljedice za mnoge stranke. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović veliki je gubitnik ovih izbora. Ali on je već danas lanjski snijeg, njega se više ništa neće pitati. I zbog toga je ipak SDP najveći gubitnik ovih izbora. Novo vodstvo i novi predsjednik stranke morat će vrlo brzo početi davati odgovore na mnoga pitanja koja će se redati kao na traci i upravo će o izboru tog novog predsjednika biti jasno u kojem smjeru ta stranka namjerava nastaviti svoj put.
O ekonomiji svi govore isto
Milanović je SDP godinama držao na visokom rejtingu, tek je pod njegovom palicom SDP je postao ravnopravni protivnik HDZ-u na svakim izborima – za Milanovićeve ere SDP je postao “stranka od 30 posto”. Cijena kojom su plaćeni ti visoki postoci potpore u javnosti je golema: za Milanovića SDP se malo-pomalo rješavao ljudi, ali i političkog sadržaja, pa čak i dijelova svoje ideologije.
S druge strane, novi šef HDZ-a Andrej Plenković, iako je veliki pobjednik izbora, ne smije se uljuljkati. I u HDZ-u ima problema. Kako pomiriti njegov centrizam i desno krilo HDZ-a, ljude od kojih su neki radikalni desničari? Slično je i s biračima HDZ-a, stoga će Plenković morati dobro balansirati između umjerenjaštva i za HDZ uobičajenog ritualnog desničarenja.
Sve pravaške stranke i pravaški blokovi na ovim su izborima doživjeli ne poraz, već upravo katastrofu. U novom sazivu Sabora od 151 zastupnika neće biti ama baš ni jednoga pravaša. Je li to kraj pravaške scene, točnije njihova parlamentarnog života?
Ovo su samo neka od važnih pitanja na koje smo odgovore potražili od naših poznatih političkih analitičara.
Da će jako puno toga ovisiti o tome hoće li pregovori HDZ-a i Mosta uspjeti i hoćemo li konačno dobiti novu Vladu, smatra politički analitičar Žarko Puhovski. Dobijemo li je, i ako bude stabilna, onda će svakako otupjeti i dio zaoštrenih socijalnih odnosa i bit će manje prostora za radikalne opcije, i lijeve i desne. Isto tako, drži Puhovski, političku će scenu u Hrvatskoj oblikovati i pritisci izvana.
– I kod nas će biti pritisaka za radikaliziranjem udesno jer se i Europa radikalizira nadesno. Vidimo to od Finske do Njemačke, posebice Francuske, Poljske... To jačanje radikalne desnice prelijevat će se i kod nas. Međutim, Hrvatska tu ima jednu specifičnost. Naime, suvremeni desni radikalizam hrani se na antiislamskim stajalištima, a naš nacionalizam nikad nije protiv islama. To je uvjerenje čak izdržalo pritiske u vrijeme rata – naglašava Puhovski.
S druge strane, dodaje, u Velikoj Britaniji i SAD-u dolazi do zaoštravanja “nalijevo” pa bi određenih konzekvenca i tu bi moglo biti kod nas.
– Praćenje mode popularno je i u politici pa se i uvozni radikalizmi mogu očekivati. A ono što je trenutno nepoznanica jest hoće li se nastaviti slijed Brexit, Trump, Le Pen. Pobjeda Marine Le Pen u Francuskoj mogla bi dovesti do nove karte Europe, što će naravno utjecati i na situaciju kod nas – smatra Puhovski, koji je uvjeren da ni jedna stranka u Hrvatskoj nema kapaciteta ići ruku pod ruku s novim političkim trendovima. To je u isto vrijeme i dobro i loše, ovisno o tome kako se gleda, ali i činjenica, kaže.
– Naše stranke zasad ne korespondiraju s europskim trendovima – ni nalijevo, ni nadesno. Ali zasad. Kod nas se trendovi ne vide, nas čeka mukotrpno stvaranje novih struktura, što će biti dugotrajan proces. Pogotovo zato što su i ovi zadnji prijevremeni izbori pokazali da u Hrvatskoj politički pluralizam postoji jedino kod partizana i ustaša, dok o ekonomiji svi govore isto – smatra Puhovski.
Politički analitičar Davor Gjenero smatra kako je najvažnija pouka koju bi politički lideri trebali shvatiti nakon što su birači na izborima rekli svoje ta da su rezultati parlamentarnih izbora pokazali kako birači žele političku umjerenost i koncilijantan nastup političara.
– Birači su jasno poručili da ne žele sustav autoritarnih političkih lidera i zato je Andrej Plenković dobro prošao. Zato što je na izbore HDZ vodio s timom sebi ravnopravnih suradnika poput Ivane Maletić, Davora Ive Stiera i drugih. Dodatni Plenkovićev plus na izborima bila je njegova odluka da ne guši arhidesnicu u stranci. Onu struju i pojedince koji ionako neće ući u izvršnu vlasti, ali ih neće ni marginalizirani. To je mudra strategija. Plenković će desnici unutar stranke ostaviti prostor za djelovanje, to je očito. Ali osnovni smjer u kojem će ići bit će zadržavanje osjećaja umjerenjaštva, srednjoputaštva. On dobro zna da tvrda desnica unutar HDZ-a ima i svoje simpatizere među članstvom, ali i svoje birače – analizira Gjenero.
Pravaši nestaju
Za pravašku scenu i pravaške stranke kaže kako je vidljivo da polako nestaju i da politička scena, osim dominantnog dvostranačja (HDZ i SDP), ima još samo konzervativnu komponentu (Most) i liberalnu (IDS i HNS). Je li izgledno da će na razvalinama hrvatske pravaške scene izrasti neka ekstremna, možda čak i profašistička stranka (kojih ima u Europi) poput mađarskog Jobbika?
– U Hrvatskoj nema radikalne kriptofašističke stranke zato što u nas nema rusofilije. Takve stranke u Europi sve su izrazito anti-EU stranke i financira ih ruski predsjednik Vladimir Putin – kaže Gjenero.
Bez obzira na za njih sjajnih pet mandata, zbog izbornog sloma Narodne koalicije, teške odluke čekaju i članstvo i vodstvo HSS-a.
– HSS se mora odlučiti hoće li postati klasična demokršćanska stranka ili kršćansko-socijalna koja će biti predodređena da bude junior partner socijalistima. Za HSS je situacija sad ili nikad. Marijana Petir jako dobro razumije koncept održivog razvoja, ekologije, društvenog razvoja prijateljski raspoloženog prema obitelji. To su neke od agendi EPP-a (saveza europskih pučkih stranaka). To Petir jako dobro shvaća. S druge strane, Krešo Beljak možda zna kako otvoriti automobil, ali u političkom smislu ne razumije ništa. S Beljakom na čelu HSS ide prema propasti jer će im HDZ uzeti sve njihove birače, a ponegdje na lokalnoj razini birače će im uzeti i HNS. Primjer za to je Bjelovar, gdje se suradnja Damira Bajsa (bivši HSS-ov ministar u HDZ-ovoj vladi) i HNS-a pokazala uspješnom. To se vidjelo i po broju preferencijalnih glasova koje je na ovim izborima osvojila Anka Mrak-Taritaš – objašnjava Davor Gjenero.
Dođe li klon, neće biti dobro
Što treba učiniti Most kako bi ostao treća najjača stranka u Hrvatskoj?
– Božo Petrov Most treba pretvoriti u klasičnu konzervativnu stranku. Za to treba stranku kadrovski pojačati, treba privući ljude koji će mu napraviti ekonomski program. To je mogao imati s Tihomirom Oreškovićem i njegovim suradnicima, ali nije uspio. Na kraju Orešković nije prihvatio poziv Bože Petrova – smatra politički analitičar Davor Gjenero. Nadalje, za HDSSB kaže kako je to izgubljena priča i da tek treba vidjeti hoće li to mjesto zauzeti neka nova slavonska regionalna stranka. A takve bi stranke, kaže, mogle imati šanse za uspjeh bude li se krenulo u proces jače regionalizacije zemlje.
Za SDP kaže kako toj stranci prijeti gubitak koraka za HDZ-om preuzme li stranku “pogrešan” čovjek.
– Ako na čelo SDP-a dođe Ranko Ostojić ili neki drugi Milanovićev klon, onda ćemo krenuti prema političkom sustavu u kojem će HDZ biti predominantan. A dominacija jedne stranke nikada nije dobra – zaključuje Gjenero. Da SDP ima šansu opet doći na vlast, unatoč dvama izbornim porazima zaredom, smatra Žarko Puhovski. Vladajuće strukture ljudima će, kaže, kad-tad dosaditi. No realnije mu je da to bude tek za osam godina i da uzdrmani SDP u oporbi provede i dva mandata.
– Šansu mogu imati i prije, pogotovo ako dođe do zaoštravanja ekonomske strukture – smatra Puhovski. Mnogo toga će, dodaje, ovisiti i o novom predsjedniku stranke, a siguran je da se taj posao dobro ne može raditi iz Bruxellesa. Ta se stranka, drži, mora okrenuti socijaldemokratskim vrijednostima, a ne opet imati šefa koji za sebe govori da je liberal, kalvinist.
– Više ni SDP-ovci ne misle za sebe da su ljevica. Oni vrijeme u oporbi moraju iskoristiti za stvaranje programa, organizacije, moraju odustati od poduzetničko-šminkerske kombinacije i obraćati se žrtvama poduzetništva, u fokusu im ne trebaju biti poljoprivreda, već gradovi, ne veterani, nego žrtve rata... Nije to teško smisliti. Samo moraju naći nekoga tko ne želi biti Milanović, koji je stalno dokazivao da bi bio bolji predsjednik HDZ-a i od Karamarka i od Plenkovića – kaže Puhovski.
Kolumnista i političkog analitičara Ninu Raspudića pitali smo koje su najvažnije poruke birači poslali strankama i tko je dobio najjaču pljusku i zbog čega.
– Slaba izlaznost na izbore, koja je drastično niža u odnosu na one održane prije samo deset mjeseci, pokazuje da je gotovo polovica biračkog tijela ili nezainteresirana za izborni proces, vjerojatno zato što misle da on ionako ništa bitno što se tiče njihovih života ne može promijeniti, ili u trenutačnoj stranačkoj ponudi ne vide nijednu opciju koja bi ih “zagrijala“ da izađu i daju svoj glas. I jedna i druga varijanta daju puno materijala za razmišljanje i neko buduće drugačije djelovanje na političkoj sceni. Najveći gubitnik izbora u odnosu na očekivanja jest SDP. Iako, ukupno gledajući, razlika u glasovima nije tako velika kao što izgleda u saborskim mandatima, zbog promašene koalicije s HSS-om i tradicionalno loše trgovine s HNS-om, SDP debelo zaostaje za HDZ-om i teško da će se brzo vratiti u igru. Gubitnik je, u odnosu na ono što je očekivao i koliko je uložio, i Milan Bandić. Definitivno su politički upokojeni i Stjepan Mesić i Radimir Čačić. HDSSB nastavlja tonuti, a potop pravaša ovaj je put, čini se, definitivan. Sve u svemu, prilično dugačka lista gubitnika… – kaže Raspudić.
Pitali smo ga i što misli u kojem će smjeru u idućim godinama ići SDP, a u kojem HDZ te hoće li Plenković uspjeti držati desno krilo stranke pod kontrolom?
Most se etablirao kao treći
– U kojem će smjeru ići dvije najveće stranke, ovisit će o njihovu vodstvu. SDP sada ima priliku učiniti dodatni iskorak i konačno se iskobeljati iz nasljeđa bivšeg Saveza komunista Hrvatske, i ideološkog i kadrovskog. Dugoročno bi im bilo uputno i riješiti se partnera poput HNS-a, od kojih imaju više štete nego koristi, te cijele bulumente uza se vezanih NVO-a koji ih lijevo radikaliziraju i a priori im priječe glasove većinski konzervativnog biračkog tijela. Mislim da bi najjači mogući potez SDP-a u novom sazivu Sabora bio da oni predlože zakon o lustraciji, čime bi konačno pokazali da nisu nasljednici totalitarista, a i čime bi doveli HDZ na čistac po tom pitanju.
Očekujem da će se novi predsjednik HDZ-a, učvršćen izbornom pobjedom, riješiti ostataka karamarksizma, kadrovski pomladiti i stručno ojačati stranku te naći optimalnu ravnotežu između njezina “bruxelleskog“ i “desnog“ krila – smatra Raspudić. Pitali smo ga i je li Most postao treća stranka po snazi u Hrvatskoj ili je još uvijek samo odraz frustracije birača te u kojem će se smjeru Most razvijati.
– Most se definitivno etablirao kao treća politička snaga u zemlji. Ovim izborima pokazali su da nisu samo “hit jednoga ljeta“ kao što su bili, na primjer, Laburisti. Međutim, sada im je nužno da se konačno ustroje kao stranka, s jasnom hijerarhijom i politički profiliraju u njima prirodnom smjeru, a to je demokršćanski – smatra Nino Raspudić.
>>Živi zid ima problema, ali riješit će ih – naša koalicija ostaje čvrsta