Smijenjen sam dan nakon što sam snimljen sa Sanaderom

Austrijanac Franz Fischler bivši je austrijski ministar poljoprivrede, a od od 1995. do 2004. bio je europski povjerenik za poljoprivredu. Početkom 2005. tadašnji premijer Ivo Sanader angažirao ga je kao savjetnika glavnoga hrvatskog pregovaračkog tima u pregovorima s EU. S Fischlerom, koji živi u blizini Innsbrucka, razgovarali smo dan nakon što je hrvatska strana raskinula ugovor o savjetovanju, neposredno nakon Europskog foruma u Alpbachu na kojem je govorio Ivo Sanader.

Kako ste doznali da više niste savjetnik?

Vrlo jednostavno: dan nakon što sam prikazan na hrvatskim televizijama kako stojim pored Sanadera, primio sam poziv glavnog pregovarača Vladimira Drobnjaka. Rekao mi je da je ugovor o savjetovanju otkazan. Samo to. Točka. Tjedan nakon toga stigla je pisana odluka. Je li riječ o pukoj koincidenciji ili ne, ne znam. Morate pitati MVPEI, oni su napisali pismo.

Niste pitali za razloge?

Ne, zašto bih?

Smatrate li da je raskid ugovora kazna zbog pojavljivanja sa Sanaderom?

Neću o tome špekulirati. Primio sam na znanje i zabilježio: "Ovaj je ugovor ništavan", i to je bilo to. Hrvatska Vlada ima pravo otkazati ugovor. U njemu je postojala klauzula da ga obje strane mogu otkazati. I ja sam ga mogao otkazati bez objašnjenja.

Je li vas iznenadio interes za Sanadera na Europskom forumu u Alpbachu?

Jedan sam od suorganizatora Foruma, zajedno s Erhardom Busekom. Odlučili smo ga pozvati jer se jedna od tema ticala posljedica Daytonskog sporazuma, a Sanader je sudjelovao u pregovorima. Zašto ga onda ne bismo pozvali?

Komentiralo se da ste se ponašali kao Sanaderov tjelesni čuvar i da ste ga branili od novinara.

Gluposti. Išao sam s njim prema konferencijskoj dvorani, bilo je mnogo novinara i nisu bili prijateljski raspoloženi. Takvo ponašanje nisam često viđao, naguravali su nas. Osjećao sam se vrlo nelagodno.

Dobri ste sa Sanaderom?

Da, prijatelji smo. S vremena na vrijeme čujemo se telefonom.

Jeste li bili iznenađeni kad je podnio ostavku? Jeste li razgovarali o razlozima?

Bio sam potpuno iznenađen. Pitao sam ga o razlozima, ali mi je dao isto objašnjenje kao i javnosti.

Što je rekao?

Smatrao je da je teško. Pristupni su pregovori zapali u osjetljivu situaciju, na snazi je bila slovenska blokada. Mora se priznati da mu je taktika uspjela jer su pregovori u međuvremenu odblokirani, a mislim da bi njemu to teško pošlo za rukom. Još mi je rekao kako je siguran da mu teče posljednji mandat i da na sljedećim izborima neće biti kandidat. Stoga je jedino pravo pitanje bilo koja je prava odluka, što napraviti.

Sanadera neki vežu za aferu s Hypo bankom?

Nemam saznanja da je osobno umiješan u aferu Hypo banke. U Hrvatskoj se oko njega vrti mnogo sumnji i tračeva pa mislim da je napokon došlo vrijeme da se ustanovi što je istina, a što nije te da prestane neprekidno optuživanje.

Kako Sanader podnosi optužbe? Ne viđamo ga često.

Sve ovo što se događa u RH nije nešto što čovjeka čini sretnim. Govorim s ljudske točke gledišta. Smatram da mediji nisu fer kad optužuju njegovu obitelj.

Kako ste surađivali s premijerkom J. Kosor?

Dva sam puta bio u kontaktu s njom dok još nije bila premijerka. Kad je postala predsjednica Vlade, kolega Guy Legras, koji također savjetuje u vezi s poljoprivredom, i ja nakon sastanaka u ministarstvima odlazili bismo joj podnijeti izvještaj. Tako smo činili i kad je Sanader bio premijer. U našem ponašanju nije bilo razlike nakon promjene premijera.

Što ste savjetovali u vezi s poljoprivredom? Jesu li prijedlozi bili prihvaćani?

Ne bi bilo fer prema Vladi da javno govorim o savjetima. Pitajte ministra Petra Čobankovića jesu li bili sretni s mojim sugestijama ili nisu.

Je li hrvatsko selo spremno za EU?

Rekao bih da je postignut velik napredak, posebice s reformama sustava poljoprivrednih poticaja. Preporučio bih da se u sljedećim mjesecima radi na tome da seljaci dobiju što više izravnih informacija. Vjerujem da mnogo njih ne zna točno što im znači članstvo u EU. Stoga, smatram da još ima posla, ali – u principu – Bruxelles prepoznaje i cijeni postignuti napredak.

Kako ocjenjujete stanje u mljekarstvu?

Kritična točka u mljekarskoj industriji nije seljak. Što on može napraviti? Može povećati proizvodnju, smanjiti troškove..., ali glavno pitanje ostaje dobiva li dobru ili manje dobru cijenu, što ovisi o tržištu, odnosno o mljekari kojoj prodaje mlijeko. Ako oni proizvedu konkurentan proizvod visoke kvalitete, bolje će se prodavati i postizati bolju cijenu. Ali ako mljekara nije tako dobra, onda imamo problem. Ako tražite strategiju, postaje jasno kako je važno da hrvatske mljekare razviju jake brendove tako da hrvatski potrošači radije biraju domaći proizvod. To se postiže jedino kvalitetom.

Koje su prednosti hrvatske poljoprivrede?

Hrvatska je donekle podijeljena zemlja. Dalmacija je tipično mediteranska, s tipično mediteranskim proizvodnjom – voće, povrće, vino, maslinovo ulje. Mislim da u sektoru maslinarstva postoji potencijal. Moglo bi se proizvoditi više. U Slavoniji je teže jer proizvođači imaju jaku konkurenciju. Ako se žele ojačati pozicije, treba gledati više na preradu, čime se proizvodu daje dodatna vrijednost.