Ministar mora, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić odlučio je smijeniti cijelu upravu Hrvatskih autocesta – predsjednika Dražena Guština i trojicu članova, Nikolu Bačurina, Juru Bajića i Narciza Dalsasa. Povod je fijasko programa restrukturiranja koji nije proveden, a predstavljen je još u kolovozu.
Prijatelji s kartanja
HAC je tako postao prva tvrtka u državnom i javnom sektoru u kojoj je smijenjena cjelokupna uprava koju je postavila Kukuriku koalicija. Četveročlana uprava HAC-a imenovana je potkraj veljače ove godine i uspjela se održati devet mjeseci. Kako doznajemo, novu upravu te državne tvrtke činit će dosadašnji direktor sektora za pravne i opće poslove Marijan Sente i direktor naplate cestarine Davor Mihovilić. Njih dvojica nedavno su dobila zadatak da izrade novi program restrukturiranja HAC-a jer se onaj smijenjene uprave pokazao irelevantnim i mrtvim slovom na papiru. Prema tom programu HAC je trebao do kraja godine otpustiti 200 od ukupno 2822 zaposlena, osnovati tvrtku kćer u koju će prebaciti djelatnosti naplate cestarine i održavanja, ondje prebaciti radnike, a onda je spojiti s istom takvom tvrtkom kćeri koju je osnovala tvrtka Autocesta Rijeka – Zagreb. No od toga neće biti ništa jer se ispostavilo da je uprava HAC-a od kolovoza samo pokrenula osnivanje tvrtke kćeri, a budući da do kraja godine ima samo još nekoliko tjedana, nemoguće je prebaciti radnike u nju i spojiti je s ARZ-ovom tvrtkom do kraja godine.
>> HAC mora otpustiti ne 200, nego čak 600 radnika!
Kako doznajemo, Hajdaša Dončića čelnici HAC-a, kojima ni inače nije bio zadovoljan, razljutili su kad je otkrio da su mu, blago rečeno, skrivali istinu o provođenju programa restrukturiranja. Tek je nedavno doznao da neće biti poštovani zadani rokovi iako su mu cijelo vrijeme govorili da je sve pod kontrolom. Otkrio je i da je broj od 200 ljudi, koji je naveden kao višak u toj tvrtki, određen proizvoljno bez analize. Tek je naknadno sastavljena i lista onih koji su višak, a kriterij za to, tvrde dobro upućeni, bila je politička podobnost i osobne simpatije onih koji određuju tko je višak. Sve je to prelilo čašu strpljenja Hajdaša Dončića koji je još u listopadu cijeloj upravi HAC-a dodijelio zadnji žuti karton zbog međusobnih svađa.
Naime, uprava HAC-a bila je podijeljena na dvije struje – Guština i Bačurina koji slove kao Čačićevi ljudi te Riječane Bajića i Dalsasa, Linićeve ljude. Oni su u upravu HAC-a imenovani za kratkotrajnog ministarskog mandata Zlatka Komadine, no nedugo nakon tog imenovanja počeli su sukobi među njima. Guštin i Bačurin su stari HAC-ov kadar, koji je bio na direktorskim funkcijama u toj tvrtki još za Račanove vlade, a smijenjeni su dolaskom HDZ-a na vlast. Mnogi im zamjeraju da su se povratkom na vlast počeli osvećivati svojim protivnicima u toj tvrtki. Bajić je, pak, Linićev prijatelj s kojim karta, a Dalsaso je do dolaska u HAC bio direktor tvrtke Ceste Rijeka. Njima se zamjera da su se zbližili s HDZ-ovim kadrovima u HAC-u pa su tako često bili protiv odluka koje je donosila uprava.
Javne svađe
Preglasavanje u upravi uvijek je završavalo pobjedom Guština i Bačurina jer je Guštin imao dvostruki glas. A onda bi zapisnici s tih sjednica uprave završavali u medijima kako bi se jednu od zaraćenih strana diskreditiralo.
Rad uprave, ali i cijelog HAC-a bio je zbog toga paraliziran pa nije ni proveden ionako loš program restrukturiranja niti je išta ozbiljno poduzeto vezano uz investicije koje je ta tvrtka planirala pokrenuti.
Sente i Mihovilić u HAC su došli za mandata Hajdaša Dončića, i to preko javnog natječaja. Sente je dotad radio u Općinskom državnom odvjetništvu u Zaboku. Iako je i Hajdaš Dončić iz istoga grada pa neki smatraju da je bio njegov izbor za direktorsko mjesto, on je više puta ustvrdio da Sentea ne poznaje otprije. Mihovilić i Sente dobili su zadatak da naprave realan plan restrukturiranja prema kojem bi iz tvrtke otišlo 500 do 600 radnika, ali koji su zaista tehnološki višak. Novi rok za to najranije je početak veljače 2013.
Smijenjenim čelnicima HAC-a bit će ponuđen ostanak u tvrtki na nekim drugim poslovima. Ako se odluče otići, imaju pravo na plaću još šest mjeseci od smjenjivanja.
Treba sve javne tvrtke privatizirati i prepustite ih trzistu.