Smiljana je pristala na poligraf, no zbog lijekova nije ispitana

U nastavku suđenja Smiljani Srnec danas su svjedočili i policijski službenici koji su radili na slučaju nestanka Jasmine Dominić. Službenik Policijske postaje Čakovec sjeća se da je u kolovozu 2005. godine Smiljanina majka došla prijaviti nestanak kćeri.

Raspisana je potraga za nestalom i pretražen signal mobitela. Nakon otprilike mjesec dana na policiju je stigao i otac Martin Dominić koji je donio Jasminine osobne dokumente. Majka je na pitanje zašto je tek 2005. prijavila nestanak rekla da je u međuvremenu obitelj kontaktirala s njom, odnosno da je razgovarala sa sestrom Smiljanom. Nakon pet godina vidjeli su da je nema i da nije na studiju u Zagrebu. Martin je rekao da su dokumenti nađeni u Jasmininoj sobi. Nakon prijave nestanka nije se provjeravala kaznena ili prekršajna evidencija članova obitelji jer se radilo o običnom nestanku, a nije bila praksa da se tada to provjerava. U prijavi nestanka navodi se da je vrijeme nestanka kolovoz 2000., a mjesto nestanka Zagreb i Dubrovnik. Policijska skužbenica rekla je da je na dan pronalaska tijela zazvonio službeni telefon. Javila se ženska osoba i predstavila se kao Smiljana Srnec.

– Tražila je kolegu koji taj dan nije bio tu, pitala sam zbog čega zove. Rekla je da treba baš kolegu. Mislim da je poziv bio u subotu u 12.05. Nazvala sam kolegu i rekla mu da ga je zvala. Imala je drhtav glas i zvučala je uznemireno – ispričala je.

Policija je htjela ispitati Smiljanu na poligrafu, no zbog uzimanja lijekova to nije bilo moguće. Policijska službenica ne sjeća se kad se točno pojavila sumnja da je počinjeno kazneno djelo. Možda je, kazala je, to bilo u razgovoru s nekime od rodbine. Razgovori su se vodili s majkom, ujnom, ujacima...

Kad su bili u kući u Palovcu, razgovarali su sa Smiljanom i pogledali Jasmininu sobu, tražeći pismo ili bilo što drugo što bi upućivalo na nestanak. Majka Katarina je dolazila i raspitivala se o nestanku, a znala je i nazvati telefonom. Koliko se sjeća, otac Martin nije zvao policiju da pita ima li što novog oko istrage. Policija je imala i Jasminin rokovnik, imenik s telefonskim brojevima, no ni to nije pomoglo u istrazi.

Policajac koji je od 2015. godine radio na nestanku rekao je da su počeli ponovno provoditi razgovore sa svima koji bi mogli nešto znati. Razgovarali su sa Smiljanom i njezinim suprugom Ivanom Srnecom. Vezano uz poligraf, kazao je da je Smiljana dala pristanak, no ispitivanje nije bilo moguće zbog lijekova koje je uzimala. I tako dva puta. Kad su je 2017. vodili na poligrafsko ispitivanje, kašljala je i govorila da je bolesna, bila je uznemirena, a kad su se vraćali, bila je mirna i izgledala kao da je zaspala. Suprugu Ivanu je pozlilo pa ni on nije bio na poligrafskom testiranju.

Postojale su, rekao je, neke sumnjive okolnosti nestanka, no nije bilo dokaza koji bi upućivali na kazneno djelo. On je Smiljani dao broj mobitela jer je uobičajeno da obitelj ima broj telefona ljudi koji rade na nestanku. Kad mu je kolegica tog dana kad je pronađeno tijelo rekla da ga je Smiljana zvala, nazvao je fiksni telefonski broj, a javio mu se Ivan Srnec.

– Tražio sam Smiljanu, no rekao mi je da se ne može javiti jer su tamo Hitna i policija, i da je nađen leš u škrinji – ispričao je. Majka Katarina je bila podvrgnuta poligrafu 2005. ili 2006. Vezano uz događaje nakon pronalaska tijela, rekao je da su nakon očevida pretražili kuću i druge prostorije, a šupu zapečatili.

Video: Ivica Beti