Smrt u rudniku

TRAVNIK –  Ibrahim Rizvić (50), s kojim smo razgovarali u travničkoj bolnici, jučer nam je rekao: – Već je 20 godina kako zarađujem crni rudarski kruh za sebe i svoju obitelj, jer drugih izvora prihoda nemamo – naglašava Rizvić. Na upit kako je doživio sadašnju rudarsku nesreću, on kaže:

Gotov sam!
– Bio sam sa svojim drugovima na dnu rudarske jame. Najednom se začuo kratki udar, prašina, dim i vatra sve su zasjenili. Tada sam se osjećao izgubljenim. Mahnuo sam rukom po licu jer sam osjećao da me je plamen zahvatio, kao i ruke mi. Mislio sam  da se neću živ izvući. Tada sam Boga pozvao u pomoć. Najednom sam osjetio kao da ipak ima spasa.

Dopuzao sam nekako još do nekoliko svojih drugova koji nisu bili pri svijesti, ne potpuno. Svjetlo rudarskih lampi nije probijalo dim i silnu rudarsku prašinu. Ipak sam se nekako uspio izvući s dna jame prema izlazu, zračnoj struji, na nekih sedamdesetak metara. To mi je davalo još više snage da izdržim. Pomislio sam da mi se samo ponovo sastati sa svojom obitelji, ali sam mnogo mislio i na svoje drugove, jer nas je na prozivci prije ulaska u jamu bilo 24.

Kad sam čuo da su 22 moja druga stradala, suze su mi ovlažile oči, jer sam u prvi mah pomislio da su svi, ne daj Bože, mrtvi. Čak i za jednim mrtvim rudarom, za kojeg su mi rekli da je smrtno stradao, a da su ostali u bolnici, gdje sam se i ja već nalazio, u srcu sam osjećao duboku tugu.

Jesu li svi mrtvi?
U istoj sobi do Rizvića leži Asim Selman (46), koji je rudar od 1980. godine. Kaže da je u trenutku nesreće pomislio da će, ako ne ostane živ, njegova obitelj živjeti bez njega, jer joj je on jedini hranitelj, koji navodi da je rudarska plaća oko 500 do 600 KM. U jednoj od bolničkih soba leži i Elmir Luković (20), koji je rudar tek dva i pol mjeseca. U trenutku udara kaže da je u prvi mah pomislio samo na smrt i osjetio žaljenje što će tako mlad, bez zasnovane obitelji, izgubiti život.

– Kad su nas naši rudari izvukli iz jame i  dovezli u bolnicu počela mi se vraćati vjera u život.
Brat Elmira Lukovića, Amir Luković (29), koji ima dvoje nejake djece i suprugu. Jedva izgovara da misli samo na njih te da se ne sjeća gotovo ničega što se dogodilo nakon eksplozije plina.
I građani Travnika i njegove okolice dirnuti su rudarskom nesrećom, te se mnogi zanimaju za njihovo zdravstveno stanje, a neki ih čak i posjećuju.

TUZLA - Već 16 godina nije odgonetnut misterij o smrti 180 rudara druge smjene Rudnika “Dobrnja” kod Tuzle, koja je jedna od najvećih što se ikada dogodila na prostorima Balkana. Ta je nesreća skrenula pozornost cijelog svijeta, a do danas nije precizno poznato što je upalilo i izazvalo eksploziju ugljene prašine i ubilo sve rudare osim jednog iz druge smjene tada najperspektivnijeg jamskog ugljenokopa u BiH. Na jučerašnjoj konferenciji za novinare tužitelja u Tuzli Adnana Gulamovića, rečeno je da se privodi kraju analiza izvještaja koje su podnijeli domaći i inozemni vještaci glede spomenute nesreće. - Poslije više od 15 godina na samom smo kraju istrage o ovoj velikoj nesreći. Odluka o tome hoće li i protiv koga biti podignuta optužnica može se očekivati do kraja ovog mjeseca - izjavio je Adnan Gulamović. (mpe)