Bile su mi tri godine kada me otac 1926. godine u obiteljskom vinogradu u selu Desne kod Metkovića prvi put stavio u veliki drveni kotao pun crnog, ljepljivog, netom ubranoga grožđa i rekao: "Gazi, sine, gazi!" Noge su mi greble čvrste peteljke grozdova, ali nisam se žalio. Gazio sam svom snagom i gledao u sretnog oca i braću, koji su me u poslu glasno podržavali. Nikada nisam zaboravio miris tiještena grožđa i osjećaj zadovoljstva što sudjelujem u stvaranju vina, koje je moj otac nazivao božjim nektarom. Osamdeset i četiri godine poslije osjećam istu strast i ljubav kada u rujnu noću, jer danju su temperature previsoke, beremo zrelo grožđe u mojim kalifornijskim vinogradima. Tisućama sam kilometara daleko od rodne Hrvatske, ali u mislima su mi uvijek djetinjstvo i umijeće koja sam naučio upravo od starih hrvatskih vinogradara. To znanje desetljećima primjenjujem u proizvodnji svojih vina i ona su me proslavila širom svijeta. Tako će, nadam se, biti do zadnjega dana moga života!
Tim riječima Miljenko Grgich, jedan od najpoznatijih hrvatskih iseljenika i hrvatski vinar koji već više od pet desetljeća proizvodi vino u kalifornijskoj Napa Valley, otkriva zašto je odlučio život posvetiti Dionisovu božanskom napitku.
Grgich je najmlađe od jedanaestero djece u obitelji, a ponosno ističe da je naslijedio dobro pamćenje i zdravu hrvatsku mudrost od svojih djedova i oca, koji su mu uvijek govorili: "Miljenko, svaki dan napravi nešto barem malo bolje nego što si to napravio jučer". Grgich se te maksime i danas drži, a svoj 88. rođendan proslavit će 1. travnja uz dobro čuvanu bocu Chateau Montelena Chardonnaya, vina kojim je pobijedio na natjecanju američkih i francuskih vinara 1976. u Parizu.
– Znao sam da ću uspjeti sa chardonnayom. To vino bilo je poput zlata. Pitko i nakon svakoga gutljaja zvalo vas je: "Pij, uživaj..., još, još". Ni francuski mu suci nisu mogli odoljeti, a kada sam pobijedio, upozorio sam ih da uskoro dolazi ono iz 1975., vino još bolje i zanosnije – prisjeća se Grgich.
Radnike naučio hrvatske pjesme
"Počelo je doba američkih vina u svijetu! Nitko više ne može zaustaviti kalifornijske vinare da postanu kraljevi kvalitetnih vina koja će se piti u svakome kutku svijeta", tim je riječima George Taber, pariški dopisnik magazina Time, u svibnju 1976. opisao Grgichev uspjeh. Na pitanje što to Napa Valley ima da upravo u tom dijelu Kalifornije uspijevaju prvoklasni trsovi, Grgich odgovara da razlog nije samo u tlu, suncu i klimi nego i u ljudima koji uzgajaju grožđe.
– Vinar mora imati puno ljubavi za svaki grozd. Treba pjevati dok obrađujete vinograd, imati viziju ljepote koja će se izroditi iz toga truda. Oko vinograda i vina morate se truditi kao oko žene. Nikada pažnja ne smije popustiti i nikada truda ne uložite previše. Vino je simfonija satkana od suptilnih nota, ono ima dušu, ali je treba znati razbuditi.
Miljenko Grgich iznimno se ponosi time što je u washingtonskom povijesnom muzeju "Smithsonian" stalno izložena boca njegova pobjedničkog chardonnaya na kojoj je utisnut stari hrvatski grb, kao, uostalom, i na svakoj boci koja iziđe iz vinarije Grgich. Ispred ulaza u kompleks Grgich Hill vijore se hrvatska i američka zastava, a njegovi vinogradi znaju sve hrvatske pjesme što ih je kao mladić naučio u domovini, koju je bježeći pred komunističkim režimom napustio 1954. godine.
Strojar u upravi tvrtke
– Vino je kao obitelj koju treba stvarati, čuvati i održavati, te se potruditi da tradiciju nastave djeca. Imam sreće što moja kći Violeta, koja je odrasla uz mene u vinogradu, voli taj posao. Ona je danas potpredsjednica tvrtke i zadužena je za prodaju i marketing. Uz nas je od 1986. godine i moj nećak Ivo Jeramaz, on je treći član uprave zadužen za vinograde i proizvodnju. Brzo raste i moj petogodišnji unuk Noel Grgich Shipman, koji je poput svoje majke Violete stalno s djedom u vinogradu pa zajedno pjevamo hrvatske pjesme – priča Grgich.
Ivo Jeramaz potvrđuje da je uz oca u Metkoviću puno naučio o uzgoju vina, ali uz barbu Miljenka ispekao je zanat vinara iako je u Zagrebu prije 26 godina diplomirao strojarstvo.
– Ovo je zapravo umjetnički posao. Svake godine radite nešto novo, unikat, i ja uživam radeći u Grgichevim vinogradima i podrumima. Imam šestero djece koje obožavam, a supruga Jennifer, koja je psihologinja, kaže da su vinogradi također moja djeca. Grgichevi vinogradi, koji se prostiru na 366 ha, donose u godini 80 tisuća butelja merlota, zinfandela, caberneta sauvignona i chardonnaya.
Bravo HRVATINO-----