Duž popularne Ćiro II rute, pješačko-biciklističke staze između Vojskog Do i Karasovića na samom jugu Hrvatske, gdje je nekoć prometovala željeznica i popularni vlak 'Ćiro', brojni će se složiti kako se ima svačega za vidjeti. Od prekrasnog krajolika do životinja i biljaka, pokoja kućica smjestila se u planinskom predjelu Konavoskih brda, a među njima je i ona Cryste Perak.
Da, ime Crysta možda i nije autohtono za tamošnje stanovništvo, ali je zato ova 33-godišnjakinja svakako ''njihova''. Naime, Crysta je dijelom hrvatskog potomstva koje je inozemstvo, u ovom slučaju Kanadu, posljednjih godina odlučila zamijeniti s Hrvatskom. Ova rođena Kanađanka tako danas živi životom prave lokalke – uzgaja svoj vrt, svakodnevno popriča sa svojom starijom susjedom i radi na otvaranju svog obrta. Međutim, njeni dani u Kanadi bili su u potpunosti drugačiji, od ''jutra do sutra'' bila je dijelom ekipe koja je snimala filmove za Netflix i Hollywood nakon što se stipendijom izborila za svoju sveučilišnu diplomu.
- Većinom sam radila na organizaciji, uređivanju ili koordiniranju filmova. Netflix i Hollywood zahtijevaju jako puno rada, a ja baš nisam uživala radeći 16 sati dnevno. Plaćen si po danu. Najniža dnevnica u to vrijeme je možda oko 210 dolara, no to se bazira na 12-satnom radnom danu, a to se često i produži – ispričala nam je.
Vrlo brzo je shvatila kako to ipak nije ono čime se želi baviti, pa je kao volonterka otišla u Zambiju na šest mjeseci. Tamo je zapravo preko Ureda za Hrvate izvan Hrvatske dobila stipendiju za tečaj hrvatskog jezika koji ju je, posljedično, doveo i do Hrvatske 2019. godine.
POVEZANI ČLANCI:
- Kada sam bila mala, moja baka je iz Konavla došla živjeti s nama u Kanadu, zbog čega sam i naučila hrvatski jezik. Ipak, s vremenom sam ga zaboravila, pa sam si zacrtala da ću jezik ponovno naučiti do navršene 30. godine – ispričala je. Isprva je živjela u Zagrebu, gdje ju je snašao i razorni potres 2020. te pandemija, što ju je nagnalo da učini nešto što je htjela godinama – nabavi čehoslovačkog vučjeg psa Juru s kojim je potom preselila u rodnu kuću svoje bake koju sad i preuređuje. Zajednica u Konavlima joj je vrlo draga, priča nam, a kaže da joj mještani uvijek pomažu i brinu o njoj.
'Moraš se udati!'
- Jedino što ne razumiju što pas spava sa mnom u krevetu. Uvijek mi kažu: ''Crysta, imaš 33 godine, moraš se udati i imati djecu, a ne imati psa pokraj kojeg spavaš'' – prepričava nam kroz smijeh.
I što im kažete?
- Da će biti mjesta i za muškarca koji će biti sa mnom!
Kada smo se već dotaknule ljubavnog života, zanimalo nas je kako Crysta gleda na veze među Hrvatima.
- Svakako je puno teže što si stariji. Za neke sam čak i sigurna da su možda htjeli biti sa mnom jer bi im brak omogućio kanadsko državljanstvo i nije im jasno zašto ja nisam ostala tamo. Točno se osjeti kada je netko iskren, a kada nije – ispričala je. Razmišljajući što će iduće, Crysta je došla na ideju kako bi mogla prodavati ukrase. Radi ih u svom domu u Pločicama od polimerne gline, a svašta se tu zasad može naći – od ptičica, ukrasa za bor pa do malenih svijećnjaka koje nam je pokazala.
- Učim još što Hrvati vole. Iz nekog razloga se ukrasi odlično prodaju u zlatnoj boji, ali ne i u crvenoj. Ono što bih zapravo htjela raditi s tim biznisom je izrađivati dizajne za vlasnike čiji su psi preminuli i koji bi htjeli imati spomen na njih. Ako žele imati uspomenu na njih, imali bi malenu verziju njih od gline, u boji koja je bila njihova dlaka i poziciji u kojoj su često bili. Ako netko možda netko ne bi htio imati svog preminulog ljubimca, to bi mogla biti i njihova najdraža igračka ili rekvizit – pojašnjava nam ovu interesantnu ideju Crysta.
- Ovo je već vrlo popularno u Kanadi jer puno ljudi mojih godina nema puno djece, već imaju ljubimce. Primijetila sam da žena poput mene ima puno u Europi i Hrvatskoj. Zasad moje vještine još nisu na toj razini, zbog čega i radim na ukrasima, no vjerujem da ću vježbom doći do toga – dodaje.
Nije to njena jedina ideja, govori nam. Radi na tome i da dobije potvrdu kojom bi mogla predavati engleski jezik u školama, a u vrtu ima i gljive bukovače koje bi u mogla prodavati u sklopu OPG-a.
- Ovdje imam vremena raditi ono što zapravo volim – kazala je.
Mora polagati ispite s prevoditeljem?
Kao i brojni doseljenici ili povratnici, niti Crystu nije zaobišla hrvatska birokracija. Tom prilikom ispričala nam je bizarnu situaciju koju trenutno proživljava – mjesecima pokušava položiti vozački ispit u Hrvatskoj, no svi ispiti su na hrvatskom jeziku. Zbog toga mora platiti 80 eura za prevoditelja, što dodatno komplicira situaciju jer ima ograničeno vrijeme za rješavanje ispita, a uz to su i neka pitanja ''trik pitanja''.
- Već četiri puta sam pokušala položiti, a sada mi je istekao i onaj rok od 6 mjeseci pa ću ponovno morati na predavanja. Puno se govori o svima koji se iseljavaju, ali država ne radi dovoljno za sve koji se i dosele ovdje – kaže nam. Kada smo pričali o tome kako provodi dane, zanimalo nas je i kako gleda na ''hrvatski način'' ispijanja kava.
POVEZANI ČLANCI:
- Ja ne mogu sjediti toliko puno sati na kavi, ali mislim da je jako lijepo što su ljudi ovdje toliko povezani da mogu satima sjediti na kavi. U Kanadi autom na drive thru uzmemo kavu, vozimo se i pijemo je pola sata i onda svatko ode doma. Moram priznati da mi je draže sjesti i popiti kavu, a ne voziti se – kazala je.
Brine ju, kaže, količina životinja koje ljudi napuštaju u Konavlima. I sama kada ugleda mačku ili psa ostavljene na cesti uzme u svoj dom, zbrine ih i pokuša im naći ''zauvijek dom''.
- Ljudi su to i shvatili nakon nekog vremena pa su počeli ostavljati životinje na isto mjesto, ispod mosta kod moje kuće koja je u planinama – kaže nam. Planine, kaže, usprkos tome što joj treba čak 45 minuta pješke do prvog mjesta, itekako voli, a nada se da će ovdje i dugo ostati
- Svačiji pojam ''boljeg života'' je drugačiji. Ja osobno ne trebam imati puno stvari da bi bila sretna. Mene usrećuje moja umjetnost, moj vrt i moj pas. Volim i hranu, a ona je ovdje puno bolja – poručila je Crysta Perak.
>> VIDEO Teškoće im nisu prepreka: Ovi ljudi sami izrađuju ukrase i sapune, prve su pokazali na Adventu u Velikoj Gorici
Bravo djevojko, neke stvari si shvatila. Još onu stvar sa muškarcem dovesti u red i sa nekoliko djece... to čini svijet boljim!